Kaotičan stil, stabilne navike - samo bez panike

Za kraj sezone nismo imale temu. Ili smo ih imale petnaest.Prekinuli su nas samo tri puta. Izgubile smo nit barem šest.Pričale smo o ljetnim praznicima, o čemu drugom. O vječnom pitanju kamo s djecom, kako kad imaš baka servis, kako kad nemaš, kako Njemačka opet ima školu do pola ljeta, kako Margarita opet ide na more, a nije na godišnjem. Pričale smo o sijedima koje više ne skrivamo, o osobnom stilu koji bi netko možda nazvao kaotičnim, a mi bi možda rekle 'autentičnim' da nam nije ta riječ postala fuj. I cirkus kolorado je isto stil, je l' tako? Pričale smo i o ekologiji. O festivalima. I o sisama, sisicama i sisurdama. Da, o svemu tome. Dotaknule smo se samopouzdanja, planova za ljeto i činjenice da obje redovito vježbamo, iako po nekim standardima ne izgledamo kao osobe koje redovito vježbaju.I to pod 'nekim standardima' mislimo 'ni po jednim'! Mislim, treniramo mi. Ozbiljno. Svaki dan. Ali i jedemo.Kakav bi to težak život bio da si to uskratimo?!U ovoj opuštenoj završnici sezone nema velikih životnih istina ni revolucionarnih zaključaka. Samo iskren razgovor o životu kakav jest, pomalo neuredan, često smiješan i uglavnom sasvim u redu takav kakav je.Slušamo se posljednji put prije ljetne pauze. Mi ćemo ju provesti zajedno, barem par dana. Pa ako se tu nađu i mikrofoni, vi ćete biti prvi obavješteni.Samo bez panike!