GK Žar ptica's Podcast

Tribina na temu “Integracija djece s teškoćama u društvo”, održana je 19. veljače 2026. nakon inkluzivne pretpremijerne izvedbe predstave Bijeli klaun. U sklopu projekta Moje kazalište je INkluzivno -  po prvi put smo tijekom procesa proba radili i na prilagodbi predstave za svu djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom. Djeci s različitim teškoćama, uz pomoć asistivnih tehnologija želimo omogućiti doživljaj kazališne predstave - zajedno s njihovim vršnjacima, kako bi se osjećali ravnopravnim članovima zajednice. Djecu urednog razvoja inkluzijom istovremeno potičemo na razvoj empatije, razumijevanja i prihvaćanja različitosti. Na tribini smo o problemima integracije govorili iz perspektive roditelja, koji najbolje znaju s kojim se sve barijerama susreću, dok svom djetetu nastoje priuštiti djetinjstvo kakvo zaslužuje. Sugovornici su:Maria Preiner Tomić, psihologinja, Centar za razvoj vrijednosti;Marijana Mikulić, mama djeteta iz spektra autizma;Romana Dujmić, mama nepokretnog i neverbalnog djeteta;Moderator je: Bruno Šimleša, pisac, sociolog i TV voditeljTribina je u live prijenosu na našem You Tube kanalu i Facebooku Žar ptice. Naknadno ju možete poslušati i pogledati na Spotify kanalu Žar ptice.Vizualni identitet za tribinu potpisuje Kreativni studio Priša.

Neposredno poslije pretpremijerne izvedbe predstave Pet nula koja se održala 6. ožujka 2025. u 18 sati - otvorili smo raspravu na temu fenomena superodlikaša u Hrvatskoj - na tribini koja je započela u 19 sati. Svake godine u Hrvatskoj oko 100 000 učenika osmih razreda završava razred s prosjekom 5,0. Dovoljno visoka brojka da možemo govoriti o fenomenu 5,0. Imamo li doista superodlikaše ili upitan sistem vrijednosti? Realno je ovo drugo. Nažalost, imperativ petica kao kriterij upisa u bolje srednje škole, stvara veliki pritisak na djecu, roditelje i nastavnike. Loše se reflektira na psihičko zdravlje djece i odnose u obitelji, ali i na društvo općenito.Predstava Pet nula, autorski projekt Darija Harjačeka i Dore Golub, na sceni propituje ove teme kroz priče sedmero osmaša, iz kojih ćemo vidjeti kako se zahtjevi za izvrsnošću odražavaju na identitete djece.Tribina se održala u GK Žar ptica 6. ožujka 2025. u 19:00 Sudjeluju: BORIS JOKIĆ, psiholog, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu;TANJA SEVER, klinička psihologinja; DARIO HARJAČEK, redatelj;Moderatorica SUNČICA FINDAK, novinarka HRT 

U gradskim/javnim kazalištima u Hrvatskoj trenutno dominiraju lektirni naslovi, dok je nezavisna kazališna scena vrlo otvorena prema novim kazališnim autorima, odnosno nelektirnim naslovima.  Ovom tribinom održanom 3. listopada 2024. uz premijeru predstave Ja sam Akiko - željeli smo staviti dijete u fokus i pokušati odgovoriti kakvo kazalište zapravo trebaju suvremena djeca. U razgovor smo uključili djecu iz Dramskog studija Teatra Puna kuća i iz prve ruke čuli da bi željeli što više predstava na temu međuvršnjačkog nasilja i sl. U publici su pored brojnih kazalištaraca, nastavnika osnovnih škola, bili i predstavnici nekih kazališta s nezavisne scene kao i iz Agencije za odgoj i obrazovanje. Na tribini su sudjelovali:MAŠA RIMAC JURINOVIĆ, doc.dr.sc., profesorica na Učiteljskom fakultetu Zagreb BENJAMIN ZAJC, dramaturg Lutkovnog gledališča Ljubljana i kazališni kritičarSANJA POLAK, književnica, urednica i učiteljicaSLAĐANA KILIBARDA, redateljica DRAGO UTJEŠANOVIĆ, ravnatelj GK Žar pticai IGOR TRETINJAK, dr.sc., profesor na AUK u Osijeku i kazališni kritičar, kao moderator.Želeći pomoći nastavnicima u odabiru novih - tematski različitih, nelektirnih tekstova – na tribini smo po prvi put predstavili i metodičke materijale za pripremu djece prije dolaska na predstavu, kao i za obradu na satu Hrvatskog jezika - nakon odgledane predstave. Metodičke materijale predstave pripremila je i na tribini prezentirala redateljica Slađana Kilibarda. Mogu se preuzeti na web stranici kazališta. Namjera nam je da to postane redovita praksa našeg kazališta pogotovo kad su u pitanju nelektirni naslovi – kao što to već godinama prakticiraju slovenska dječja kazališta. O praksi slovenskih kazališta govorio je Benjamin Zajc naglasivši da njihova gradska kazališta dominantno na repertoaru postavljaju nelektirne naslove i da se takvim dobro promišljenim predstavama doprinijelo da se „nelektira” počne čitati u školama, jer je tematski aktualna i bliska potrebama suvremenog djeteta. Polak između ostalog, sudjelovala je u timu zaduženom za donošenje Nacionalnog kurikuluma za Hrvatski jezik. Istaknula je da kod nas u kurikulumu ne postoji lista obvezne lektire – već samo preporuke, a o učiteljicama ovisi što će se čitati, pa i gledati. A treba čitati sve što je dobro. Profesorica Rimac Jurinović, autorica knjige „Kako djeca opisuju svoje kazalište”, govorila je o svom znanstvenom istraživanju  koji u fokus stavlja dijete kao gledatelja, te o važnosti poticanja djeteta na izražavanje vlastitog mišljenja kroz gledanje kazališne predstave kao takve. Govorila je i o važnosti dramskog odgoja te najavila pedagoško-dramske  radionice, kroz koje - glumačkim tehnikama, pa i tijelom – dijete može izraziti svoj doživljaj predstave. Utješanović je govorio da ravnatelji sami odlučuju u  kreiranju repertoara, sukladno vlastitoj procjeni interesa publike i poslovnoj strategiji svakog kazališta i da ne postoji nikakva preporuka ili uvjet oko izbora naslova ili žanra predstava. Zajednički je stav da je na svim institucijama koje se bave djecom, pa tako i na kazalištu za djecu – velika je odgovornost. Kroz kazališnu predstavu kao medij trebamo njegovati ljepotu umjetnosti ali i problematizirati teme koje prate njihova odrastanja - nadovezujući se pritom na odgojne procese u obitelji i školi. Istaknuto je da se o ovoj temi treba nastaviti razgovarati te približiti potrebama i očekivanjima suvremenih generacija djece. Sve s jednim, zajedničkim ciljem - odgojiti sretno dijete, danas i uspješnog mladog čovjeka, sutra.