Masterplan

U drugoj epizodi audio serijala "Borghesia: Nema nade, nema straha", priča se nastavlja kroz vizuru Alda Ivančića, suosnivača i glazbenog pokretača ove legendarne alternativne grupe. Nadovezujući se na tezu o pulskim korijenima ljubljanske senzacije, Aldo nas vraća u zlatno doba svog rodnog grada. Prisjeća se Pule sedamdesetih i osamdesetih kao fantastičnog mjesta za život, pulsirajućeg omladinskog centra obilježenog masovnim okupljanjima na Giardinima i bogatom koncertnom scenom od Uljanika do Circola. Njegova sjećanja na nekadašnju otvorenost i kulturnu vitalnost u oštrom su kontrastu s njegovim današnjim viđenjem Pule, koju doživljava kao nesretnu obalu zarobljenu u stagnaciji, pronalazeći jedino pravo utočište u "fellinijevskom kutku" Bunarine.Središnji dio razgovora prati Aldov odlazak u Ljubljanu, privučen tamošnjom progresivnom klimom, te rad unutar kazališne grupe FV 112/15. On detaljno opisuje ključni trenutak njihove glazbene evolucije: prodaju bubnjeva i odlazak u London po ritam mašinu, čime započinje pionirska elektronska faza koja će definirati Borghesiju. Oslanjajući se na Brechtovu misao da je glazba oružje, ova epizoda duboko zadire u angažiranu srž benda. Kroz anegdote o posvetama prvom gay, feminističkom i pacifističkom pokretu, te organizaciji provokativnih događaja poput prvog gay disca i projekcija hardcore porno filmova, Aldo donosi fascinantan uvid u to kako su kao kolektiv radikalno testirali imicali granice tolerancije u bivšoj državi.

Prva epizoda audio serijala "Borghesia: Nema nade, nema straha", autor istražuje korijene jedne od najutjecajnijih alternativnih skupina regije kroz sjećanja Zemire Alajbegović Pečovnik. Iako je Borghesia postala globalno prepoznatljiv simbol ljubljanske scene, njezinu su jezgru činili Puležani koji su se umjetnički pronašli i povezali tek nakon odlaska na studij u Ljubljanu. Zemira nas vodi kroz formativne godine provedene u Puli, od djetinjstva uz vizure brodogradilišta Uljanik do mladenačkih dana na Korzu, povlačeći paralelu između tadašnjeg društvenog uređenja i današnjeg vremena obilježenog masovnim turizmom.Središnji dio razgovora posvećen je ljubljanskim osamdesetima i nastanku kultnog kolektiva FV 112/15 te disko kluba FV, koji su služili kao kreativni inkubator za multimedijalni izričaj Borghesije. Zemira detaljno opisuje kako su se kazalište, video umjetnost i glazba ispreplitali u njihovim ranim performansima, snažno oslonjeni na estetiku ruske avangarde i ideju angažirane umjetnosti. Kroz priču o cenzuri, borbi za prostore i snažnoj povezanosti tadašnje ljubljanske scene, ova epizoda donosi uvid u nastanak pokreta koji je pomicao granice slobode izražavanja u jugoslavenskom samoupravnom socijalizmu.