E149 – Ekrem Dupanović – Najveći intervju s legendom regionalnog marketinga

Ekrem Dupanović je jedan od najpoznatijih, najproduktivnijih, najdugovječnijih i najomiljenijih marketinških stručnjaka u regiji, legenda u svom poslu kojeg je započeo prije više od 50 godina. Ponekad se čini da svi u industriji marketinga znaju Ekrema ali i da on poznaje sve. Izuzetno je draga osoba, vrsni networker i upoznavatelj, a njegova iskustva su opsežna i predmet višestrukih priča. Ekrem danas stoji iza popularnog portala Media Marketing, jedan je od pokretača BalCannesa, sa skoro 70 godina je još uvijek aktivan i kaže da je najkreativnije desetljeće pred njim. Epizodu objavljujemo malo izvanserijski danas, 30.9.2019. koji je odabran za Svjetski dan podcasta - što ima smisla i zbog malo neobičnog sadržaja i zbog važnosti gosta (hvala Vesni, suradnici na brojnim epizodama na tom prijedlogu)! S Ekremom smo napravili intervju još davnog 19.8., ali kako je to bio prvi dan u nepoznatom studiju i s nepoznatom opremom, audio snimka je nažalost iznimno loša. Da bi ipak sačuvali što je rečeno, napravili smo potpuni transkript ovog intervjua (koji je ispao dugačak 24 stranice), te ga donosimo ovdje na kraju teksta. Ako netko ipak želi poslušati taj originalni intervju, što ne preporučamo jer snimka je vrlo loša, audio zapis je ovdje: https://surovestrasti.com/wp-content/uploads/2019/08/ekrem_r1.mp3 Novi intervju smo snimili za vrijeme trajanja Weekend Media Festivala 2019, i to stjecajem okolnosti i zbog obaveza svih uključenih, snimali smo ga blizu ponoći, u istoj zgradi gdje je počeo glavni party, opet sa slabo testiranom opremom, pa se dio te atmosfere čuje i u snimci - srećom daleko je bolja od prve snimke. Za detaljan transkript zaslužna je naša suradnica Jelena Kišiček. Nije joj bilo lako, no motivaciju za "Najvećim Ekremovim intervjuom", održavala joj je inspirativnost i vrhunski storytelling ovog posebnog gosta Surovih Strasti. Jelena, HVALA TI! Popis tema novog intervjua (koji je objavljen kao epizoda podcasta) je: 3:55 Putovanje koje me napravilo zrelijim čovjekom7:55 Na festivalu žiri mora zasjedati uživo, a ne glasovati online11:40 Kako sam se izborio za vizualni identitet Bore Ljubičića14:03 Volim držat konce u svojim rukama, antitalent sam za timski rad16:29 Što sve radim ovih dana? Režem i smanjujem biznis za iduću godinu20:14 Fakultet nije bitan, bitno je što znaš i što hoćeš24:48 Danas ne možeš poduzetniku prodati svoju potrebu za plaćom, možeš mu prodati samo vrijednost koju mu nudiš za plaću koju od njega očekuješ28:46 Nisam se nikad u životu imao potrebe predstavljati32:17 O padu motivacije34:40 Teško se odreći projekta koji ne ide prema zamišljenom cilju35:52 Kad te pukne ideja38:26 Ne pamtim loše situacije, one ne vrijede42:22 Susreti s ljudima45:18 Ne odbijam ljude, ali ni oni ne odbijaju mene49:40 Kako reagiraš kad netko izbjegava plaćanje? Nema toga...51:29 Treća sreća?! Dvaput je dosta!52:04 Najbolja knjiga za apsolutno sve A svakako pročitajte i transkript "starog" intervjua koji slijedi. Ekrem Dupanović - transkript intervjua za Surove Strasti 19.8.2019. Saša: Evo danas imamo jednog posebnog gosta koji je došao skoro samo zbog nas iz Sarajeva. Voras: Cijenimo to. Ekrem: I to usred Sarajevo Film Festivala. Saša: Evo, to je, to je commitment. Ekrem: Dakle, da sam bilo gdje trebao da odem, ne bih, u vrijeme SFF, to uradio. Ali ne znam zašto tebi nisam htio. Voras: Izgleda opasno. (Smijeh) Ekrem: Ali poziv je izgledao srdačan pa evo. Saša: Po preporuci Roberta Petkovića, dolazi nam Ekrem Dupanović iz Sarajeva, Media Marketing. Neki dan sam baš naišao na jedan video clip na Facebook-u od jednog drugog podcasta. I baš je bio gost u jednom podcastu Grand Cardone. I Cardone je postavio jedno pitanje voditelju koje je glasilo, ono, pričamo o milijun dolara, ali da li bi radije imao milijun dolara ili milijun prijatelja koji te mogu pogurati. A čitajući tvoju knjigu Hotel Jugoslavija, ja imam dojam da si ti bliže tome da imaš milijun prijatelja. Ekrem: Pa je sigurno, a i jutros sam čuo na drugom programu Radio Zagreba “bolje cijeli život biti milijoner nego sedam dana kokuz” (smijeh) Voras: To je Alan Ford jel? Ekrem: Pa otprilike. Saša: Na početku tvoje knjige sam primjetio neke obrasce, ne znam da li si čuo za Social Engineering? Ekrem: Ne. Saša: Social Engineering - ono kako utjecati na ljude preko telefona, osoba, kako doći do povjerljivih informacija… Fascinantna mi je tvoja priča kako si uspio doći do kontakta, da ti se javi direktor, jel to bila neka gradska služba? Ekrem: Gradskog saobraćaja. Saša: E tako. Ekrem: Za tramvaj. Saša: Htio si marketinški nešto progurati. Nisi uspio doći do tog direktora. I pokušavao, pokušavao, pokušavao, nije išlo. I uzeo si kartu do Beograda, samo iz tog razloga da ga uspiješ dobiti. Jel nam možeš malo ispričati kako je to bilo? Ekrem: Kao sad u Zagrebu, za podcast… da, to je bila priča iz Malog pozorišta iz Sarajeva gdje su danas afirmirani glumac Zijah Sokolović i Josip Pejaković bili nezadovoljni kao mladi glumci. Stalno imali neke uloge nekih društvenih budala, nekih tako … znači smiješne uloge. A oni su smatrali da su ozbiljni glumci. Onda je tada mladi redatelj Dubravko Bibanović rekao pa ajmo napraviti predstavu u tramvaju. Nije bitan tekst. Pa je ovaj odabrao Maldororovo pjevanje pa je grofa De Lotramona pa je onda to preveo „Maldororov tramvaj“ . Voras: Čekaj, to je predstava u tramvaju? Ekrem: U tramvaju. Kasnije ću ispričati šta je bilo prije godinu dana od tad. Nisam uspio nikako doći do direktora gradskog saobraćaja. Saša: Koliko si puta pokušao? Ekrem: Pa jedno 20-30 puta sekretarica mi je već --- “kaže dobar dan, nema ga, nemojte više zvati” i tako. A pošto se primicalo vrijeme te predstave, ja sam… 2 mjeseca prije toga je otvoren u Beogradu Hotel Jugoslavija, to je bio ulazak kapitalizma na velika vrata u središnju Jugoslaviju. Prvi hotel u delux kategoriji. Ja sam igrom slučaja bio već gost u hotelu. I znao sam da iz sobe nema direktno telefon, već moraš nazvati centralu reći broj koji ti treba i uglavnom, oni nazovu i kažu “dobar dan, ovdje Hotel Jugoslavija, treba vas naš gost …” i tako dalje. Onda sam skonto da mi je to jedina šansa da dođem do Izeta (direktora). Sjeo sam navečer na voz. Otišao u Beograd. Uzeo taxi sa stanice. Otišao u Hotel, uzeo sobu, okrenuo telefon. Čovjek mi se javi iste sekunde, ja mislim da je bio u stavu mirno jer ga zovu iz Hotel Jugoslavije. I rekao mi je, naravno, dobio sam termin sutra u 11 za sastanak kod njega. Saša: Koliko si bio u sobi 10,15 minuta? Ekrem: 10 minuta. Sišao na recepciju, rekoh naplatite račun. Kaže gospodine tek ste ušli. Ja, reko, ne dopada mi se soba (smijeh). To je tad bilo, ono, vrhunska drskost. --- istim taksijem se vratio, istim se vozom vratio. Voras: Nekad je bitno i gdje si, a ne samo tko si i koga znaš. Ekrem: A znaš kako ide danas, otprilike, kompanije jednostavno propisuju određenu moć. Kaže meni žena: Da u nekim gradovima mogu biti samo u određenim hotelima --- to se poštuje. Saša: Svaka čast za predanost. Jesi li ikada imao neuspjeha? Kad si si nešto zacrtao da do nekoga uspiješ doći, a da ti nije uspjelo? Ekrem: Teško. Teško da bi se mogao sjetiti. Vjerojatno je bilo. Saša: Stvarno je preporuka da se pročita knjiga Hotel Jugoslavija. Iz razloga jer stvarno se dobije dojam kroz tu knjigu, da ako si nešto naumio da si to i stvarno postigao. Nisi birao načina. Ekrem: Čuješ, kad sam gledao utakmicu Liverpool-Barcelona. Uzvratnu utakmicu kad je Barcelona završila sa onim 4:1 iz Barcelone. Ako si primjetio u svečanoj loži Salaha koji nije igrao tu utakmicu jer je bio povrijeđen. On je imao majicu sa porukom igračima “Never give up” - nikad ne odustaj. Sad smo imali, krajem juna, 70 mladih lidera komunikacijske industrije Adriatic regije. Svima smo poklonili … uradili smo tu istu majicu sa tim natpisom. Svima smo poklonili. Ja sam imao uvodno predavanje sa porukom “nikad ne odustaj”. Saša: To je nekako tvoj moto, bi ja to tak’ zaključio, koji postoji od tvojih tinejdžerskih godina? Ekrem: Da. Saša: Recimo, meni je fascinantna bila priča iz knjige kako si uspio doći do Richarda Burtona, koji je glumio Tita u “Sutjesci”. Ekrem: Nije nitko mogao do njega doći. Saša: Koliko si imao godina, dvadesetak, jel tako? Ekrem: 22. Saša: 22 godine. I nitko od novinara nije uspio pristupiti Burtonu. Ti si uspio. Ekrem: Nitko, nitko. Milutin Čolić, tada čuveni filmski kritičar “Politike” i osnivač filmskog festivala “Fest”, u Beogradu je bio 15 dana na snimanju “Sutjeske”. Nije se mogao primaći Burtonu na 100 metara. Onda je demonstrativno napustio snimanje filma, doživio je potpuni neuspjeh. Ja kad sam došao na Tjentište razgovarao sa šefom press centra. On mi je rekao “pazi, ja nisam došao do Burtona, nećeš ni ti, kaže, garant. Ako ti treba intervju sa njim, ja ću izmisliti neka pitanja i napisati neke odgovore.” Ja sam reko ne. Ja hoću da ga slikam. Tad sam ja vodio marketing --- lista Spektar u Sarajevu. I htjeli smo prvi broj, kad smo ga odštampali, htjeli smo raditi plakate. Plakat je tada bilo glavno komunikacijsko sredstvo u Sarajevu. Međutim, Gradski komitet nam nije dao budžet za to, i odmah sam… A na zadnjoj stranici smo imali oglas Jugo banke. Onda je moja ideja bila da odem na Tjentište, da uvalim Spektar Burtonu u ruke. I da ga Burton otvori i da ga čita. I onda se vidi ona zadnja strana pa će onda Jugo banka platiti plakate. I ja sam to jedino mogao uraditi na način da zaista, da Burtonu uvalim Spektar u ruke. I kad mi je Džamil rekao da nemam šanse, ja sam mu rekao samo ti mene --- odvedi sutra i pokaži mi gdje je snimanje. Kad smo došli do seta, ja sam se popeo na jedno drvo. I sa drveta osmatram, cijeli dan, raspored snaga. Jer obezbijeđenje je bilo jako. Imao je neke gorile sa sobom koje je doveo iz Los Angelesa. On je imao tu jedno naselje kamp kućica. Njegovi kuhari koji su došli iz Los Angelesa. Njegov prostor za odmor. Njegova kamp kućica gdje je dolazila Liz Taylor, s kojom je tad bio u velikoj ljubavnoj vezi....