Vrijednost Namaza

Uzvišeni Allah kaže: “Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar/Džehennem dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili od onih koji su molitvu/namaz obavljali. ’” (El-Muddessir, 38–43) "...Kad bi im se ajeti Milostivog čitali, oni bi licem na tle padali i plakali. A njih smijeniše zli potomci, koji molitvu/namaz napustiše i za požudama pođoše; oni će sigurno zlo proći.” (Merjem, 58–59) Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista je između čovjeka i širka i nevjerstva ostavljanje namaza.” (Muslim, 82) Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Između roba i širka ne postoji ništa drugo osim ostavljanja namaza, pa onaj ko ga ostavio, počinio je širk.” (Ibn Madža, broj 1080, a šejh Albani ocijenio ga je vjerodostojnim u više svojih djela.) Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko propusti ikindija-namaz kao da je izgubio svoju porodicu i imetak.” (Buhari i Muslim) Abdullah b. Amr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednog dana, govoreći o namazu, rekao: “Onaj ko bude redovno obavljao namaz, to će mu biti svjetlost, dokaz i spas na Sudnjem danu. A onaj ko ne bude redovno klanjao, ne bude čuvao svoj namaz, neće imati svjetlosti, niti dokaza, niti spasa. On će na Sudnjem danu biti sa Karunom, faraonom, Hamanom, i sa Ubejjom b. Halefom.” Abdullah b. Šekik el-Ukajli kazuje: “Ashabi Allahovog Poslanika nisu smatrali da je ostavljanje bilo kojeg djela nevjerstvo, osim ostavljanja namaza.” (Tirmizi, broj 2622, a šejh Albani ovu je predaju ocijenio vjerodostojnom u više svojih djela.) Ebu Umama el-Bahili prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odrješivat će se veze/karike islama, jedna po jedna, pa kada god se odriješi jedna, ljudi će se prihvatiti za onu koja je slijedi. Prva veza koja će se odvezati jeste suđenje po Allahovom zakonu, a zadnja je namaz.” (Ahmed, broj 22160, šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.) Ebu Derda, radijallahu anhu, kazuje: “Moj prisni prijatelj (Poslanik) oporučio mi je da ne činim širk Allahu – da Mu nikoga ne smatram ravnim ni u čemu, pa čak ni onda kada bih bio iskomadan ili spaljen, da svjesno ne izostavljam  propisane – farz-namaze, jer onaj koji to učini, kod Allaha nema nikakvo obećanje da će ga čuvati i štititi, i da ne pijem alkohol  jer je on doista ključ svakog zla.” (Ibn Madža, broj 4034, a šejh Albani ovaj je hadis ocijenio vjerodostojnim u više svojih djela.) Ubada b. Samit, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Allah je ljudima propisao pet namaza, pa ko dođe sa njima, i nije ništa od njih izostavio, on ima od Allaha obećanje da će ga uvesti u Džennet, a onaj ko ne dođe sa njima, on nema kod Allaha obećanje, ako htjedne, kaznit će ga, a ako htjedne, uvest će ga u Džennet.” (Ebu Davud, a šejh Albani ocijenio je ovaj hadis vjerodostojnim u više svojih djela.) Ibn Kajjim je rekao: “Muslimani se ne razilaze u pogledu toga da je namjerno izostavljanje obaveznih – farz-namaza, toliko da prođe namasko vrijeme, jedan od najvećih grijeha, i da je grijeh ostavljanja namaza veći od ubistva, bespravnog uzimanja imetka, bluda, krađe, pijenja alkohola, i da se počinilac tog grijeha izlaže Allahovoj kazni i srdžbi na dunjaluku i na ahiretu.” (Namaz i propis njegovog ostavljanja, str. 31)