Oslobođenje Podcast

Send us Fan MailU novoj epizodi Oslobođene, zadnjoj ove sezone, ne razgovaramo o razlikama. Razgovaramo o onome što ostaje kada se razlike ogole do srži - čovjek, njegova savjest i potreba da razumije drugog. Gosti Oslobođene su fra Mirko Majdandžić, franjevac koji već godinama govori o jednostavnosti, čovječnosti i odgovornosti pojedinca u svijetu koji ubrzano gubi kompas.Izet efendija Čamdžić, imam poznat po otvorenim i direktnim porukama o stvarnosti zajednice, vjeri i svakodnevnim izazovima života u Bosni i Hercegovini. Otac Vladimir Stupar, pravoslavni sveštenik koji u svojim porukama često naglašava oprost, razumijevanje i potrebu da se čovjek vrati suštinskim vrijednostima.Tri tradicije. Tri jezika vjere. Govoreći o sve manjem broju brakova i rastućem nepovjerenju prema bračnoj zajednici, Izet efendija Čamdžić osvrnuo se na porast porodičnog nasilja i činjenicu da je za mnoge žene upravo dom postao jedno od najnesigurnijih mjesta. Istakao je da ga posebno zabrinjava paradoks društava koja se u velikoj mjeri deklariraju kao vjerska, a istovremeno bilježe slučajeve nasilja u porodici i potrebu za sigurnim kućama.- Pitam se kako je moguće da u gradovima poput Zenice ili Banje Luke, gdje bi se gotovo svi građani izjasnili kao vjernici, postoje sigurne kuće. U Banjoj Luci gotovo svaka porodica ima Bibliju, ikonu i obilježava svoju vjeru. U Zenici gotovo svaka porodica ima Kur'an i obilježava vjerske blagdane. Je li logično da u takvim sredinama postoje sigurne kuće, upitao je Čamdžić. Posebno je naglasio težinu činjenice da žene ponekad moraju napustiti vlastiti dom kako bi pronašle zaštitu. - Zamislite da iz vjerničke kuće pobjegne žena u sigurnu kuću, jer joj vlastita kuća nije sigurna. To je strašno. Kako odgovoriti na takvo pitanje, kazao je.Prema njegovim riječima, društvo mora uložiti mnogo više napora u odgoj i izgradnju moralnih vrijednosti, jer formalna pripadnost vjeri sama po sebi nije dovoljna da spriječi nasilje i nepravdu.- Svi bismo trebali upregnuti posljednje atome snage da odgajamo ljude. Problem je što je današnjem čovjeku profit postao bog, poručio je Čamdžić.Komentirajući činjenicu da se ljudi često pozivaju na vjeru, Boga i univerzalne vrijednosti poput milosti i ljubavi prema bližnjem, a istovremeno ostaju duboko podijeljeni, fra Mirko Majdandžić smatra da su korijeni problema u podjeli na "naše" i "vaše".- Mislim da smo pomalo popuštali tim pričama o našima i vašima. To je krenulo kroz rat i, nažalost, traje do danas. Ako izreknete bilo kakvu kritiku ili samo postavite neko pitanje, odmah će se javiti ljudi koji će reći: "Kako možeš, pa to je naš čovjek?", kazao je.Dodao je kako je upravo kritika često izraz želje da se nešto popravi, a ne napad na pojedinca ili grupu.- Iz ljubavi i želje da se nešto promijeni, treba nekad i opomenuti i kritizirati. Međutim, podlegli smo priči da su samo naši dobri, a još gore od toga je uvjerenje da naš čovjek ne može pogriješiti, istakao je, te dodao: "Kada za drugoga stalno ponavljate da ne valja, da je kriv za sve loše, onda od njega napravite metu o kojoj možete govoriti šta god želite. Tako se udaljavamo jedni od drugih umjesto da gradimo povjerenje".Govoreći o odgovornosti javnih ličnosti, posebno političkih i vjerskih predstavnika, naglasio je da upravo oni imaju najveći prostor da utiču na društvo.- Ljudi slušaju političare i vjerske predstavnike. Zato moramo biti spremni govoriti istinu, bez kalkulacija. Za svakog čovjeka koji je stradao, patio ili kojem je kuća zapaljena treba jasno reći šta se dogodilo i ne braniti nikoga samo zato što pripada "našima", zaključio je fra Mirko Majdandžić. Odgovarajući na pitanje kako se dogodilo da se, uprkos učenjima koja počivaju na dobroti, milosti i milosrđu, društvo sve više dijeli, otac Vladimir Stupar je istakao da je problem nastao onda kada je čovjek sebe postavio u središte svega.- Čovjek je sebe stavio kao mjeru svih stvari. Ono što ja mislim i osjećam želim nametnuti drugima. Ako oni ne misle i ne osjećaju kao ja, automatski postaju moji neprijatelji, kazao je Stupar.Naglasio je da takav pristup nije u skladu s temeljnim religijskim učenjima jer nijedan čovjek ne može drugima nametnuti vlastiti pogled na svijet.- Ja nisam mjera svih stvari. Ne mogu čak ni svojoj djeci, roditeljima, bratu, sestri ili supruzi nametnuti mišljenje ili pogled na svijet. Zato je potrebno da korigujemo sebe u svjetlosti božanske istine, rekao je.Govoreći iz perspektive pravoslavnog hrišćanstva, podsjetio je na Hristove riječi da je on "put, istina i život", ističući da upravo u tom učenju leži odgovor na pitanje šta znači biti milostiv.- Hristos nam je pokazao šta znači biti milostiv. To prije svega znači ne osuđivati drugog čovjeka, nastojati ga razumjeti, otkriti u njemu ljepotu istinskog bogo-čovječanskog lika i potaknuti dobro koje postoji u njemu, poručio je Stupar.Dodao je da se istinska milost ne ogleda u tome da druge prilagođavamo vlastitim očekivanjima, već da u svakom čovjeku prepoznamo dostojanstvo i vrijednost, bez obzira na razlike koje postoje među ljudima.- Kada prestanemo sebe smatrati mjerom svih stvari i počnemo u drugima tražiti ono dobro, tada otvaramo prostor za razumijevanje, milosrđe i istinski dijalog, zaključio je otac Vladimir Stupar. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailPostoje ljudi koji grade biznise prateći tržišne analize, sigurne projekcije i finansijske kalkulacije. Renad Čelik pripada drugoj grupi. Njegov put obilježili su rizik, intuicija i uvjerenje da se velike stvari ne mogu graditi samo logikom profita.U novoj epizodi podcasta Životna škola Čelik otvoreno govori o životnom putu koji ga je odveo od ratnog djetinjstva i izbjeglištva, preko navijačkih tribina i buntovnih godina, do pozicije jednog od najprepoznatljivijih ljudi regionalne event industrije.Prisjećajući se djetinjstva, govori o odrastanju nakon rata, iskustvu vršnjačkog nasilja i osjećaju nepripadanja koji je obilježio njegove rane godine.Veliki dio razgovora posvećen je navijačkom životu, koji je, kako ističe, bio istovremeno izvor problema, ali i prijateljstava koja traju do danas. Kaže da je iz tog puta uspio izvući najpozitivnije i najbolje stvari.Posebno zanimljiv dio razgovora odnosi se na njegov profesionalni razvoj. Nakon rada u marketinškim kampanjama i korporativnom sektoru, Čelik je shvatio da ga više privlači stvaranje događaja i emocija nego politički marketing.Prava prekretnica dogodila se nakon rođenja sina Vitora. Upravo tada donosi odluku koju mnogi smatraju nelogičnom - napušta siguran posao i potpuno se posvećuje poduzetništvu.Posebno mjesto u razgovoru zauzima priča o Garden of Dreamsu, projektu koji je godinama rastao bez velikih investitora, oslanjajući se na vlastita sredstva, podršku prijatelja i vjeru da kulturna i kreativna industrija mogu biti ozbiljan pokretač razvoja Sarajeva. Najveći izazov do sada predstavlja organizacija koncerta legendarnog sastava Prodigy. Za realizaciju projekta podignut je kredit od milion maraka, dok ukupna investicija iznosi oko 1,7 miliona KM.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailAladin Isaković se, u posljednjoj utakmici NK Čelik u Prvoj ligi Federacije BiH na Bilinom polju, zvanično oprostio od aktivnog igranja fudbala.Simbolično, u devetoj minuti susreta, Isaković je ispraćen ovacijama sa terena i tribina, a taj momenat je bio jako emotivan za njega s obzirom na to da znamo koliko je vezan za klub i grad Zenicu.Upravo to je bila i tema našeg razgovora.- Iskreno vjeruj mi da još nisam svjestan. Iskreno 20 godina igrati nije lako. Utisci se još nisu slegli. Čovjek je svjestan da mora doći kraj, ali kad je došao taj trenutak jednostavno stalo je sve oko mene. Ali kako sam rekao Nedi Turkoviću u komentarima: "Ima se pravo jednom vratiti!", kroz smijeh nam govori Isaković.U devetoj minuti utakmice protiv Igmana, simbolično zbog broja na dresu, se oprostio od dresa Čelika i profesionalne karijere.- Prije tri godina sam u par navrata sa čelnicima kluba razgovarao o završetku karijere. Oni nisu bili za, rekli su mi da im trebam da budem uz mlade igrače. Danas mi je drago da sam ih poslušao, ostao do kraja i dočekao plasman u Premijer ligu BiH. U jednu sam ruku ponosan, sa druge strane mi je žao. Ali mislim da ću uvijek ostati uz klub, pa ćemo vidjeti šta će se desiti, priča Isaković.Prije tri godine je rekao da mu je najveća želja da se sa Čelikom vrati u Premijer ligu.- I sretan i zadovoljan i ponosan. Možda da se nije desilo da nismo ušli, ostao bih i dalje. Sebi sam dao obećanje oprostit ću se kad Čelik uđe u Premijer ligu i tako je i bilo, rekao je Isaković.Bilo je prilično emotivno u Zenici.- Teško je bilo izaći na zagrijavanje i na utakmicu. Dogovorili smo se da igram devet minuta, ali sam tražio od šefa Regoje da igram i dalje. Nadao sam se bar do 41. minute, ali je rekao dosta i završili smo to u devetoj minuti kakav je bio i dogovor. Svjestan si posljednja utakmica. Ideš dole, emocije su pomiješane. Porodica je cijela tu, sinovi su na tribinama, supruga... Bilo je teško, ali sam ponosan na sebe. Što sam bio uz moj Čelik i mogu ponosno, rahat i čista obraza reći da sam nešto ostvario s tim klubom, kaže Isaković.Bilo je i suza i počasni špalir i sve. - Stalo je. Stalo je sve. Jednostavno, ništa ja nisam vidio. Tek sam poslije dobivao slike, pa sam vidio šta se dešavalo. Jednostavno prošao sam do tribine pored sviju. Pokušavao sam se obuzdati, ali jednostavno nije moglo da se zaustavi. Sve je stalo u tih devet minuta, pogotovo kad je Sarajkić svirao izmjenu. Kada sam sjeo u ćošak klupe, sve je jednostavno "puklo" iz mene. Ja ne znam kako neki igrači kada se moraju oprostiti jako mladi, kako oni to podnesu, govori Isaković.Tokom svoje dugogodišnje karijere igrao je na pozicijama napadača i stopera, što je rijedak slučaj i čini ga jedinstvenim u bh. fudbalu. Naravno bilo je i drugih fudbalera koji su igrali na više pozicija, ali rijetki su toliko dugo nastupali i uspjeli da se održe.  Najveći trag ostavio je u NK Čelik i FK Mladost (DK). Profesionalnu karijeru je započeo u Žepču, nakon čega je nastupao i za Travnik, Vitez i Frauenfeld. Kao kapiten Mladosti bio je jedan od ključnih igrača u periodu najvećih uspjeha kluba, uključujući osvajanje Prve lige Federacije BiH i plasman u Premijer ligu Bosne i Hercegovine. Navijači su ga 2019. godine proglasili najboljim igračem sezone.Aladin Isaković ostaje upamćen kao jedan od najprepoznatljivijih zeničkih nogometaša svoje generacije, primjer sportiste koji je tokom cijele karijere pokazivao odanost klubovima za koje je nastupao, ali je svakako zenički Čelik bio klub koji u njemu budi posebne emocije.U novoj epizodi (IN)Direkta govorio je o svom fudbalskom odrastanju, želji da nastupa za Čelik, privrženosti Zenici, ali i nastupima za druge klubove. Poseban segment emisije je priča o veličanstvenom, ali jako emotivnom oproštaju.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailVisoki predstavnik Christian Schmidt obznanio je svoju odluku da se povuče s mjesta šefa OHR-a Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda sredinom prošlog mjeseca. Krajem ovog, trebali bismo znati ko će doći umjesto njega. No, važno je reći: njemački diplomata je maestralno razotkrio kočničare Bosne i Hercegovine, a Milorada Dodika natjerao i da klekne pred Sudom BiH, iskešira - za njega mizernu sumu - i otplati godinu zatvora, a onim enormnim, milionskim sumama koje je poslao preko okeana plati vlastitu scenografiju da ponizi i pljune Narodnu skupštinu Republike Srpske i još se obaveže na poštivanje državnog Ustavnog suda. Istina, Schmidt nije uspio natjerati domaće aktere da ispune famoznih 5+2 i zatvore OHR, ali je mandat potrošio ispravljajući krive Drine i omogućujući institucijama ove zemlje da budu funkcionalnije nego što ih je zatekao: on je taj koji je nametnuo zakon da bi Memorijalni centar Potočari Srebrenica nesmetano i dostojanstveno radio, spasio je državu od bankrota u slučaju Viaduct,deblokirao državne finansije, podsjetio Vijeće ministara na obaveze spram sedam institucija kulture, praktično spriječio mandatno manipuliranje promjenom nacije i korak po korak doveo CIK do prilike za relevantne izborne rezultate. Sve u svemu: pokazao koliko mu je stalo do svih u Bosni i Hercegovini i našeg ljudskog dostojanstva, a što bi rekao Josip Juratović - ne mogu Njemačka i Schmidt nas beskonačno moliti da nama bude bolje, a mi jednako pokazivati kako to ne želimo.Christian Schmidt je naš gost u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, a ujedno i posljednjoj ovosezonskoj. Iz Bosne i Hercegovine ide nakon skoro pet i po godina, a čak se i načinom na koji je obznanio svoje povlačenje pobrinuo da OHR ostane i da dobijemo njegova nasljednika. Da nam pomogne, ako već nećemo sami sebi. Šta SAD hoće od Schmidta? Šta smatra svojim postignućima u mandatu?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailKoliko su hormoni zaista odgovorni za probleme koje svakodnevno osjećamo? Da li su genetika i naslijeđe presudni za naše zdravlje ili ipak mnogo toga zavisi od životnih navika? Zašto žene često prekasno prepoznaju simptome perimenopauze i menopauze, a muškarci ignorišu znakove pada testosterona?O tim, ali i brojnim drugim temama u podcastu (Ne)poznato o ljudskom tijelu govorila je specijalistica endokrinologije i dijabetologije dr. Anida Divanović Slato. Tokom razgovora otvorena su pitanja koja se tiču gotovo svake porodice; od bolesti štitne žlijezde i gojaznosti, do hormonalne terapije, reproduktivnog zdravlja i značaja prevencije.Jedna od centralnih poruka razgovora bila je da hormoni imaju ogromnu ulogu u funkcionisanju organizma, ali da nisu odgovorni za sve probleme s kojima se suočavamo. Dr. Divanović Slato naglašava da na zdravlje snažno utiču i san, fizička aktivnost, ishrana i svakodnevne životne navike.Posebna pažnja posvećena je ženama koje ulaze u period perimenopauze i menopauze. Mnoge simptome poput nesanice, umora, promjena raspoloženja ili problema s koncentracijom često pripisuju stresu i svakodnevnim obavezama, ne prepoznajući da se iza svega mogu nalaziti hormonalne promjene. Upravo zbog toga veliki broj žena propušta priliku da na vrijeme potraži stručnu pomoć i poboljša kvalitet života.Tokom emisije razbijeni su i brojni mitovi. Jedan od najraširenijih odnosi se na hormonsku terapiju i strah od karcinoma dojke. Sagovornici su detaljno objasnili kako su određena istraživanja pogrešno interpretirana u javnosti, što je godinama stvaralo strah među ženama i odvraćalo ih od terapije koja mnogima može značajno pomoći.Govorilo se i o gojaznosti, koju savremena medicina prepoznaje kao hroničnu multifaktorijalnu bolest. U epizodi je istaknuto da prekomjerna tjelesna težina nije pitanje karaktera, volje ili lijenosti, nego složen zdravstveni problem na koji utiče veliki broj faktora – od genetike i hormona do načina života i psiholoških okolnosti.Ni muškarci nisu ostali po strani. Značajan dio razgovora posvećen je testosteronu, funkcionalnom hipogonadizmu, metaboličkom sindromu i opasnostima nekontrolisane upotrebe testosteronskih preparata. Posebno je upozoreno na zloupotrebu hormona bez medicinskog nadzora i na posljedice koje takva praksa može ostaviti na reproduktivno i kardiovaskularno zdravlje.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailSiniša Malešević, rođen je u Banjoj Luci, i jedan je od najuglednijih svjetskih teoretičara nacije i nacionalizma. Diplomirao je sociologiju u Zagrebu, a danas predaje na University College Dublin. Autor je brojnih knjiga i naučnih studija prevedenih na 14 jezika. Među njegovim djelima objavljenim na našem jeziku ističu se „Države-nacije i nacionalizmi“, „Sociologija rata i nasilja“ te „Ideologija, legitimnost i nova država“. Član je Irske kraljevske akademije i Academiae Europaeae, kao i vanjski član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.U podcastu U kontru sa Draganom Markovinom govorio je o temama kojima se bavi u svojim istraživanjima, a koje su duboko obilježile prostor bivše Jugoslavije. Razgovor je obuhvatio atmosferu u Banjoj Luci devedesetih godina, kao i njegovu ideju istraživanja zanemarenog fenomena ideoloških izbjeglica - ljudi koji su odbili živjeti u nacionalističkoj i fašističkoj atmosferi, premda ih zbog njihove nacionalne pripadnosti niko nije prisiljavao na odlazak.Mnogi od njih, poput njegovih roditelja, bili su izloženi pritiscima i nasilju upravo zato što su se usprotivili vlastitoj sredini.Malešević i Markovina govorili su i o prvim višestranačkim izborima, procesu konstituiranja bošnjačke nacije te o tome kako je izgledalo ostati u Zagrebu tokom ratnih godina i zašto je upravo taj grad za njega predstavljao logičan životni i akademski izbor. Dotaknuli su se i pitanja zbog čega na ovim prostorima nikada nije zaživio projekt sličan Srednjoevropskom sveučilištu, kao i toga je li ikada razmišljao o povratku i pokušaju da se iznutra suprotstavi nacionalizmu i nasilju.U završnom dijelu razgovora osvrnuli su se na aktualna politička i društvena zbivanja: studentske i građanske proteste u Srbiji, stanje u Hrvatskoj te budućnost Evropske unije i njen odnos prema zemljama regijeSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU ovoj epizodi Oslobođene govorimo i o temi koju društvo često posmatra površno - hidžabu. Za neke simbol vjere, za druge simbol ograničenja, a za mnoge pitanje o kojem imaju mišljenje bez stvarnog pokušaja da razumiju ženu koja ga nosi. Može li ono što nekome izgleda kao strogo pravilo, drugome zapravo biti osjećaj slobode? I imamo li pravo suditi izborima koje sami nikada nismo morali donijeti?Gošća Emina Fajić govorila je o svom životnom putu, borbi s karcinomom dojke i odluci da nosi hidžab, ističući da je upravo bolest bila prekretnica koja je dodatno učvrstila njenu povezanost s vjerom.Prisjećajući se trenutka kada su ona i njena sestra, u razmaku od samo mjesec dana, saznale da boluju od karcinoma dojke, Emina kaže da je upravo tada doživjela najdublju duhovnu spoznaju.- Vjeru sam spoznala onog dana kada sam dobila papir da imam rak. Prvo što sam uradila bilo je da sam otišla kući, pala na sedždu i počela klanjati. Od tog dana nisam prestala. Moja povezanost s vjerom nikada nije bila jača nego tada, kazala je.Iako dolazi iz vjerske porodice i cijeli život je odgajana u tom duhu, ističe da je suočavanje s teškom bolešću promijenilo njen pogled na život.- Ne mogu reći da sam se vjeri vratila jer sam cijeli život bila odgajana u vjeri. Međutim, kada smo sestra i ja dobile dijagnozu karcinoma dojke, shvatile smo da nam jedino vjera može pomoći da izdržimo sve što dolazi, kaže Emina.Posebno naglašava da nikada nije osjećala ljutnju niti se pitala zašto se bolest dogodila baš njoj.- Nikada nisam bila ljuta. Nikada nisam pomislila: Zašto ja? Pitala sam se samo šta mi Gospodar šalje kroz ovu dijagnozu i koju poruku trebam razumjeti, kaže ona.Tokom liječenja, Emina i njena sestra prošle su kroz zahtjevne terapije i hemoterapije, zbog kojih su obje izgubile kosu. Upravo tada počela je razmišljati i o nošenju hidžaba.- Kada smo izgubile kosu, ja sam to doživjela kao znak. Pomislila sam da možda ne trebam čekati starost da se pokrijem. Život nije zagarantiran i niko ne zna koliko vremena ima pred sobom.Emina ističe da je riječ o jednom od najvažnijih koraka u njenom životu, koji je došao nakon dubokog promišljanja, duhovnog sazrijevanja i životnih iskušenja kroz koja je prošla. Kako kaže, ključ svega bila je sama odluka. Prisjetila se da je hidžab počela nositi na svoj 28. rođendan, koji danas doživljava kao simbol novog početka.- Bio je moj 28. rođendan tada. Taj rođendan je za mene predstavljao jedno novo rođenje. Rekla sam sebi: od sada sam ovo nova ja, priča nam Emina.Dodaje kako je tada shvatila da mnoge žene praktikuju vjeru, ali nikada ozbiljno ne razmišljaju o tom koraku, dok je kod nje želja već postojala i samo je čekala trenutak da je pretoči u djelo. Govoreći o tome šta za nju danas predstavlja marama, Emina ističe da je njen smisao mnogo dublji od vanjskog izgleda.- Za mene marama znači da radim sve ono čime ću zadovoljiti Gospodara, jer mi je On omogućio sve što imam. Posebno zdravlje i svaki novi dan života, kaže ona.Naglašava da nošenje hidžaba ne vidi kao obavezu prema ljudima, već kao ličnu duhovnu borbu i izraz zahvalnosti.- Gospodaru marama ne treba. To je zapravo borba sa samim sobom, sa svojim egom. Da sam spremna dati nešto od sebe radi Njegovog zadovoljstva, zaključuje. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailSupport the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailUprkos očekivanjima, dvodnevno druženje Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini okončano je bez bijelog dima: novi šef OHR-a nije izabran, mada se činilo da svi putevi vode ka tome da Antonio Zanardi Landi ušeta u Bijelu kuću na obali Miljacke. Teren je bio prilično preoran, novinarima su šaptana imena konkurencije radi, pa su čak i Sjedinjene Države izbacile svog, navodnog kandidata Williama Rugera, za koga je od početka bilo jasno da je u orbiti s ciljem - kako se kod nas kaže - da se vlasi ne dosjete, jer je upravo Landi američki favorit. U istom je paketu bio i Emanuele Giaufret, Italijan kao i Landi, najpoznatiji po dužnosti šefa Delegacije EU u Srbiji. No, bila je to jednačina bez ijedne nepoznate: tri imena, dva italijanska kandidata, dva američka prijedloga, nije ni trebalo čekati zasjedanje da se ozvaniči kako iza Landija stoje Vlada Italije i SAD. Ali, kada je u utrku, minut do 12, ubačen francuski diplomata Réne Troccaz, i to uz presing važnih gostiju iz Evropske unije, dalo se naslutiti da imenovanje neće proći glatko, možda baš i zbog načina na koji se zaigralo na Landija. Ispostavilo se da su ključne evropske sile Francuska i Njemačka za Troccaza dobile podršku Velike Britanije, najodanijeg američkog partnera na našem kontinentu, pa su produžeci zakazani za kraj mjeseca. S nama je danas u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Adis Arapović, politolog i politički analitičar.Je li bio iznenađen američkim saopćenjem? Kakve su šanse francuskog diplomate da dođe u Sarajevo? Može li Bosna i Hercegovina postati poligon za obračun i potkusurivanje?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU novoj epizodi podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom, gost je arhitekta i urbanista Semir Zubčević, jedan od najistaknutijih predstavnika generacije arhitekata koja se pojavila osamdesetih godina i obilježila jedno važno razdoblje sarajevske arhitektonske scene. Stasavajući u projektnoj kući DOM, tada predvođenoj mladim direktorom Hasanom Ćemalovićem, u okruženju koje je mladim autorima pružilo priliku za razvoj i profesionalnu afirmaciju, Zubčević je bio dio generacije čiji su članovi kasnije ostvarili značajne međunarodne karijere, potvrđujući kvalitet tadašnje škole arhitekture i obrazovnog sistema.Ovaj razgovor prati njegov profesionalni put od prvih uspjeha na velikim urbanističkim konkursima u Sarajevu, preko odlaska u Beč, grad koji je za mnoge arhitekte s ovih prostora predstavljao mjesto najvećih profesionalnih izazova i mogućnosti, do pozicije partnera u renomiranom bečkom arhitektonskom birou AWZT. Kroz brojne projekte urbanističkog planiranja i arhitekture, Zubčević je učestvovao u oblikovanju novih gradskih cjelina i javnih prostora koji su postali sastavni dio savremenog identiteta Beča.U podcastu govori o iskustvu rada na velikim urbanističkim zahvatima, planiranju kvalitetnog stanovanja, stvaranju javnih prostora koji zaista postaju dio života građana, te o odgovornosti arhitekata i urbanista u oblikovanju gradova. Poseban dio razgovora posvećen je projektima bolničkih kompleksa i savremenih zdravstvenih ustanova, području u kojem je stekao značajno međunarodno iskustvo i postao prepoznat kao ekspert koji svoja znanja prenosi novim generacijama arhitekata.Razgovaramo i o mogućnostima snažnijeg povezivanja domaće stručne scene sa arhitektima koji djeluju širom svijeta, kao i o ideji stvaranja Centra za arhitekturu, mjesta susreta znanja, iskustava i različitih profesionalnih perspektiva. Kroz tu temu otvara se i pitanje kako gradovi mogu koristiti potencijal vlastitih stručnjaka u promišljanju budućeg razvoja i kvalitetnijeg upravljanja urbanim prostorom.Iako je profesionalno ostvarenje pronašao u Austriji, Semir Zubčević nikada nije prekinuo vezu sa prostorom iz kojeg je potekao. Njegov profesionalni i životni put svjedoči o tome koliko su iskustvo, obrazovanje i kulturni horizont jednog prostora važni za oblikovanje arhitektonske misli. Zajedno sa suprugom, arhitekticom Dalilom Zubčević, koja u Beču vodi biro Atelier 13, a u Istri zajedno vode biro Erta, danas djeluje na različitim mjerilima arhitektonske prakse - od velikih urbanih sistema do projekata koji se vraćaju neposrednijem odnosu prema prostoru.Ovo je razgovor o arhitekturi, gradu i vremenu, ali i o ljudima koji svojim radom pokazuju kako kvalitetna stručna misao može trajno oblikovati prostor. Podcast koji podsjeća da najveći učitelj svih nas često ostaje upravo prostor našeg odrastanja, prostor koji nas oblikuje jednako snažno kao i ljudi koje na tom putu susrećemo.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailJe li brak prevaziđena institucija ili i dalje važan stub društva? Koliko su se ljubav, povjerenje i zajedništvo promijenili kroz vrijeme i zašto je razvoda sve više?Gošće Oslobođene su Jelena Blagojević Hrabinja i Tanja S. Đurović. Njih dvije govore o tome vjeruju li još uvijek u brak kao instituciju, šta jedan odnos čini uspješnim, ali i da li su prethodne veze porazi ili važne životne lekcije. Jelena je govorila o braku, porodici i vrijednostima koje želi prenijeti svojoj djeci. Istakla je da bi, kada bi mogla vratiti vrijeme, većinu svojih životnih odluka donijela na isti način.- Da mogu sve ponovo, uglavnom bih sve uradila isto. Možda bih jedino neke stvari, poput udaje i majčinstva, uradila ranije, kaže Jelena.Govoreći o odrastanju, objasnila je da je iz roditeljskog doma ponijela i pozitivne primjere i pouke iz grešaka svojih roditelja.- Želim da moja djeca gledaju roditelje koji se vole i lijepo razgovaraju jedno s drugim. Mislim da je važno da iz kuće ponesu osjećaj topline i ljubavi koji će ih pratiti kroz život, govori Jelena.Pričala je i o izazovima bračnog života i sve češćim razvodima. Istakla je da brak nije savršen i da nijedan odnos ne funkcioniše bez problema i teških perioda. Prema njenom mišljenju, danas je najveći izazov sačuvati brak i raditi na odnosu kada među partnerima i dalje postoje emocije.- Nisam pristalica toga da se na prvi najmanji problem neko razvede. Mislim da je danas najteže ostati u braku i spasiti odnos ukoliko tu postoji emocija. Svaki brak ima momente kada nije baš tako lijepo, ali nije ni život uvijek lijep, kaže Jelena, te ističe da ne postoji univerzalna definicija „dobrog braka“, ali da postoje ključni elementi koji odnos čine kvalitetnim i stabilnim.- Ja mislim da treba mnogo da se razgovara, to bih stavila na prvo mjesto kao nešto što jedan brak čini dobrim. Onda razumijevanje. I ta mogućnost življenja vlastitog života, da nemamo kočnice jedno drugom, nego da jedno drugom dajemo vjetar u leđa. On moj život stvarno čini puno lakšim i ljepšim, nastavlja Jelena.Tanja S. Đurović je s Brankicom podijelila je svoje viđenje partnerskog odnosa i odluku zbog koje nikada nije stupila u zakonski brak. Otvoreno je objasnila da je odrastala uz klasične romantične ideale o vjenčanju i braku, ali da se njen pogled na to promijenio nakon ličnog gubitka.- Svi smo odrasli uz romantične priče i zamišljali svoje vjenčanje, ljude koji će biti prisutni, kako će sve izgledati. Ali meni se to srušilo kada mi je otac umro, jer nije bilo nikoga ko bi me izveo. Tada sam odlučila da ne želim taj papir ako nema tog trenutka koji mi je važan, priznala je Tanja i dodala da joj formalni brak nikada nije bio prioritet, te da joj je važniji emotivni odnos i bliskost s partnerom nego zakonska forma zajednice.- Bitno je da se volimo, a taj papir meni ništa ne znači ako ne može uz mene biti osoba koja mi je važna, ističe Tanja.Tanja se dotakla i razloga zbog kojih partnerski odnosi pucaju, čak i kada parovi imaju djecu koja ih povezuju. Istakla je da je u jednom trenutku i sama sa partnerom prepoznala da se njihovi životni putevi razilaze, bez velikih sukoba ili drama, te su odlučili da se razdvoje. - Shvatili smo da se razilazimo na našim tračnicama i nekako gubimo tu nit. Bez skandala i svađa smo se razišli. I danas mogu reći da su očevi moje djece moji jako dobri prijatelji, kaže Tanja. Govoreći o savremenim vezama, naglasila je da se danas ljudi češće i brže odlučuju na razlaz, dok su ranije brakovi trajali duže jer su partneri bili spremniji na kompromis i odricanje. - Nekad treba odustati od svojih principa, kaprica i inata. Treba se ponekad ušutjeti za dobrobit nečeg trećeg. Ljudi danas brzo ulaze i brzo izlaze iz odnosa, dok su ranije parovi duže ostajali zajedno jer su znali kad treba povući ručnu, poručila je Tanja. Za današnjeg partnera Tanja kaže da se nadopunjuju i da je on njena druga polovina jabuke.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailNova epizoda podcasta Životna škola donosi inspirativnu i emotivnu priču Suada Bešlića, poduzetnika i osnivača kompanije iz Živinica koja danas proizvodi vatrogasna vozila prema njemačkim standardima i izvozi ih na međunarodna tržišta.Rođen 1974. godine u Meškovićima kod Kalesije, rat ga je zatekao sa samo 17 godina. Dva puta je teško ranjen i na liječenje je prebačen u Njemačku, gdje započinje njegov drugi životni put. Tokom oporavka u Minhenu upoznaje gradonačelnika Erdinga koji mu pomaže da ostane u Njemačkoj i započne proces integracije.Od fizičkih poslova i rada u limariji, preko precizne mehanike i CNC mašina, do studija i inženjerskog rada - Suad se godinama gradio u njemačkom sistemu. Ključni zaokret desio se kada je postao konstruktor u renomiranoj firmi Lentner, jednom od vodećih svjetskih proizvođača vatrogasnih nadogradnji.U trenutku kada je trebao dovoditi radnike iz BiH u Njemačku, susret sa majkom jednog mladića promijenio mu je život. Shvatio je da ne želi odvoditi porodice iz domovine - nego donositi posao kući.Poseban dio razgovora posvećen je izazovima s kojima se susreo nakon povratka. Govori o administrativnim preprekama, odnosu institucija prema investitorima, iskustvima sa stranim partnerima i razlozima zbog kojih smatra da BiH ima mnogo veći potencijal nego što se često prikazuje u javnosti.Jedna od centralnih tema razgovora je dijaspora. Bešlić govori o važnosti povratka stručnih kadrova, iskustvima ljudi koji su se nakon godina rada u Njemačkoj, Austriji i drugim evropskim zemljama vratili u njegovu kompaniju, ali i o tome kako znanje i iskustvo stečeno u inostranstvu mogu doprinijeti razvoju BiH. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailKrešimir Kordić jedan je od onih koji su obilježili jednu eru HŠK Zrinjski, ali i bh. fudbala općenito. Tokom karijere igrao je na poziciji napadača i ostao je upamćen kao jedan od najboljih strijelaca u historiji bh. fudbala, posebno kroz nastupe za HŠK Zrinjski Mostar, ali i u NK Široki Brijeg i HŠK Posušje.Kao i sva djeca u tom periodu je odrastao na ulici igrajući fudbala, a njegova ulica je bila specifična.- Igrali smo ispred zgrade, na jednom atomskom skloništu i tu je bio naš kutak za igranje fudbala. Tu je bio još Saša Papac, Toni Šunjić, Pero Stojkić i Bojan Bogdanović. To je sve u sto metara. Tu je bio i Semir Tuce. Kada god bi prolazio mi smo pokušavali nešto uraditi da nas primijeti. Jednom prilikom je izveo "slobodnjak" i bila je malo prljava lopta. Pogodio je sami ćošak garaže, ostao je trag i mi dugo nismo dirali taj trag lopte na limu garaže, prisjeća se Kordić.Fudbalsku karijeru započeo je u omladinskim kategorijama Veleža, a početkom rata nakratko je prekinut njegov fudbalski put. Potom je nakon nekog vremena počeo da trenira u ekipi Zrinjskog.- Ja sam kratko bio u Veležu, kod trenera Vladimira Skočajića. Potom je počeo rat i ta epizoda je završena. S osnivanjem Zrinjskog krenuli su i treninzi. Bilo je to teško vrijeme. Trenirali smo na terenu iza gdje je bio jedan put kojim smo dolazili na treninge. Znalo se desiti da počnu padati granate i mi smo prekidali treninge, priča Kordić.Kratko je bio član omladinskog pogona Hajduka iz Splita.- Bio sam tri godine u Splitu. Godinu kao kadet i dvije godine kao junior. To je bilo vrijeme kada je na Poljudu bila najbolja škola za omladince. To je bio dobar period i dobra odluka za mene. Tek kasnije sam shvatio da sam zapravo jedino ja iz moje generacije uspio u fudbalu, govori Kordić.Profesionalni debi za Zrinjski ostvario je 1999. godine. Već u prvim sezonama pokazao je veliki golgeterski potencijal, što mu je donijelo transfer u Hrvatski Dragovoljac 2002. godine, primijetio ga je Vjeran Simunić koji ga je odveo nakon jedne prijateljske utakmice sa Zagrebom. Nakon toga igrao je za NK Zadar, gdje je stekao dodatno iskustvo u hrvatskom nogometu.- Debitovao sam protiv Đerzeleza u Zenici. Svi mi maštamo o tome trenutku, ali kada dođe nije svejedno. Kada mi je Skočajić rekao da ću dobiti šansu nisam mogao vjerovati. Sjećam se on mi govori, a ja samog sebe uvjeravam da će to zaista biti. Kad si mlad imaš puno upitnika, ali s vremenom stječeš samopouzdanje i postaje sve bolje i bolje, kaže Kordić.Godine 2005. vratio se u Zrinjski i tada počinje najuspješniji period njegove karijere. Bio je jedan od ključnih igrača mostarskog kluba, osvojio je tri titule Premijer lige BiH i više puta bio najbolji strijelac ekipe. Njegovi golovi i borbenost učinili su ga miljenikom navijača.- Svaki put kada sam se vraćao osvajali smo trofej prvaka. Na početku mi nismo imali rejting koji imamo danas. Trebalo je proći taj period. Od sezone 2004/05 kada je stigla prva titula, pa potom još jedna, pa trofej Kupa BiH, već se tada vidjelo da Zrinjski postaje konstanta, ističe Kordić.U karijeri je još nastupao za Posušje i Široki Brijeg u Bosni i Hercegovini.- Uvijek sam imao neke svoje principe, nisam podnosio nepravdu. Ja sam čovjek sa kojim možeš pričati o svemu, ukazati na neke stvari i ja ću to prihvatiti. Ali kada vidim da me se pomjera, da me se žele "riješiti", onda ja donesem odluku na svoju ruku. Primijetio sam da sam malo podcijenjen, da drugi igrači dolaze, imaju dobre ugovore. Čuo sam neke riječi koje su bile ružne i nisam mogao dopustiti da to prođe tako. Bio sam tu od prvog dana i mislio sam da sam zaslužio bolje. Počele su dolaziti ponude, ali ja sam izabrao Posušje, jer je bilo blizu Mostara. Ja sam dosta nostalgičan i vezan za Mostar. Bila je to uspješna sezona, govori Kordić.Dvije sezone je proveo u Slovačkoj nastupajući za Slovan Bratislavu i Dunajsku Stredu. Sa Slovanom je osvojio prvenstvo i Kup Slovačke.- Cijela ekipa Artmedije je prešla u tadašnji Slovan, koji je promijenio vlasnika u tom momentu. Uvijek sam bio profesionalac. Zrinjski je moj klub, ali gdje god sam igrao davao sam svoj maksimum i tako sam ostao u dobrim odnosima i sa svim klubovima, ali i s ljudima iz klubova i država i gradova gdje sam nastupao, kaže on.Nakon epizode u Slovačkoj vraća se u BiH, ali ne u Zrinjski, nego ide na Pecaru. Sa Širokim Brijegom je osvojio Kup Bosne i Hercegovine.- Nisam se vratio u Zrinjski, jednostavno nije bilo ozbiljnog poziva. Došla je ponuda od Širokog Brijega, opet mi je bilo blizu kuće. Savladali smo Želju u finalu Kupa BiH. Bila je to jako dobra ekipa, veliki broj kvalitetnih igrača. Dvije godine na Pecari ću pamtiti po tome da sam imao mir. Mostar je specifičan, uvijek je svojevrsni pritisak. U Širokom nije bilo tako, puno dobrih prijateljstava, utakmica sa Udineseom, mogu samo reći riječi hvale za taj period, ispričao je Kordić.  Kordić je među najboljim strijelcima u historiji Premijer lige BiH. Posebno se istakao u domaćim kup takmičenjima, gdje je zajedno sa Wagnerom ostao rekorder Kupa Bosne i Hercegovine po broju postignutih pogodaka, ukupno 30.Karijeru je završio 2016. godine ponovo u dresu Zrinjskog, kluba u kojem je ostavio najveći trag. Nakon završetka igračke karijere radi u omladinskom pogonu Zrinjskog, kao trener omladinaca. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailKada se, u četvrtak, okonča dvodnevno druženje Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, važnija od imena budućeg visokog predstavnika u našoj zemlji bit će odluka o njegovim ovlastima. Ako PIC zaključi da šef OHR-a treba biti pregovarač, bez mogućnosti da djeluje kao zaštitnik Dejtonskog mirovnog sporazuma, onda je posve svejedno hoće li ostati na obali Miljacke ili preseliti u briselske hodnike, kako priželjkuje Dragan Čović, zakleti europejac, koji je prije više od godinu zakočio baš svaku stopu evropskog puta ove zemlje, zabranjujući svojoj ispostavi u Vijeću ministara BiH čak i poštivanje zakona, jer propisi nisu po volji njegovom dugogodišnjem ruskom partneru iz Laktaša. Bez ovlasti, OHR nema smisla, upozorio je i bivši ambasador Sjedinjenih Država u našoj zemlji Michael Murphy, pa bi države okupljene u PIC-u morale osmisliti drugu vjerodostojnu strategiju za zaštitu Bosne i Hercegovine od onih koji je nastoje ugroziti ili uništiti. Šta će se dogoditi? I kako dalje?S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović Šemsudin Mehmedović, dugogodišnjizastupnik u Parlamentu Bosne i Hercegovine, lider stranke Naprijed.Šta očekuje od sjednice PIC-a i koga bi rado vidio na čelu OHR-a? Može li Lučić pobijediti Čovića?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailKada ljudi osjete prve simptome problema sa srcem, sve češće prvo otvore Google ili ChatGPT, a tek onda vrata ljekarske ordinacije. Upravo u tome kardiohirurg Novica Kalinić vidi jedan od najvećih problema današnjice.Gostujući u podcastu (Ne)poznato o ljudskom tijelu, kardiohirurg Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske iz Banje Luke govorio je o tome kako internet i alati vještačke inteligencije mijenjaju ponašanje pacijenata, ali i zašto mnogi prekasno dolaze ljekaru.- Ljudi smatraju da će kroz guglanje i ChatGPT izbjeći odlazak ljekaru. Nažalost, određeni broj pacijenata odlaže intervenciju zato što ih vještačka inteligencija usmjerava ka drugim modalitetima liječenja koji ih mogu životno ugroziti, upozorio je Kalinić.Posebno je naglasio da pretjerano analiziranje simptoma često vodi u anksioznost, paniku i pogoršanje kvaliteta života, dok s druge strane ignorisanje simptoma može imati fatalne posljedice.- Na našim prostorima ljudi se nekad čak i diče svojim patološkim stanjima, gojaznošću, nenormalnim unosom hrane i pića, pušenjem i fizičkom neaktivnošću. Ti ljudi veoma često dožive prevremenu srčanu smrt, rekao je.Govoreći o simptomima koje pacijenti najčešće zanemaruju, Kalinić je izdvojio bol u grudima, zamaranje, nesvjestice, lupanje srca i pad kvaliteta života.- Ljudi smanjuju fizičku aktivnost samo da ne bi otišli ljekaru. Prvo se umaraju na treći sprat, pa na drugi, pa na prvi, a onda dođu do postelje i hitne pomoći, objasnio je.Poseban dio razgovora odnosio se na žene i kardiovaskularno zdravlje. Kalinić upozorava da žene često kasnije dolaze ljekaru jer simptomi kod njih izgledaju drugačije nego kod muškaraca.- Žene često simptome pripisuju umoru, stresu, poslu, djeci i svakodnevnim obavezama. Međutim, pretjerano lupanje srca u miru, zamaranje, slabost i preznojavanje nisu nešto što treba ignorisati, rekao je.Govorio je i o menopauzi, padu estrogena i promjenama koje tada nastaju u organizmu žene, posebno kada je riječ o krvnom pritisku i metabolizmu.Veliki dio razgovora bio je posvećen prevenciji i životnim navikama. Kalinić je istakao da ljudi banalizuju osnovne stvari poput hidratacije, fizičke aktivnosti i pravilne ishrane.- Ljudi ne piju dovoljno vode. Sok nije voda. Bez adekvatne hidratacije stradaju i srce i mozak i čitav organizam, upozorio je.Na kraju je poslao jasnu poruku: prevencija mora početi mnogo prije nego što se pojavi ozbiljna bolest.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailGost novog izdanja podcasta U kontru sa Draganom Markovinom je Pero Jurišin, istaknuti hrvatski novinar, publicist i aktivist, poznat po dugogodišnjem radu u Slobodnoj Dalmaciji i beskompromisnom pisanju o društveno-političkim temama, ratnim zločinima i ljudskim pravima. Tokom karijere sarađivao je s brojnim relevantnim medijima širom prostora bivše Jugoslavije, među kojima su Peščanik i Autograf, a bio je i predsjednik Upravnog odbora Centra za suočavanje s prošlošću, gdje se zalagao za kulturu sjećanja i otvoreno kritizirao političke otpore prema haškim presudama. U razgovoru sa Markovinom Jurišin govori o transformaciji Splita iz crvenog u crni grad, o atmosferi u kojoj se to dogodilo, o aktualnom divljanju proustaške desnice u tom gradu, vidljive u napadu na srpski folklor i prilikom obilježavanja dana osnivanja NDH. Pričali su i brisanju partizanske tradicije i odnosu prema činjenici da je u Splitu utemeljena prva Narodna Vlada Hrvatske 1945. godine, što nijedan premijer ili predsjednik nije službeno došao obilježiti od 1991. do danas. Riječi je bilo i o logoru u Lori, o suđenju za taj slučaj i spomenicima koji pokušavaju zataškati čitavu priču.Jurišin se prisjetio i svojih ratnih novinarskih odlazaka u Mostar i Sarajevo, govoreći emotivno o ljudima i iskustvima koja su ga obilježila, uključujući i trenutak kada je, jedući burek na ulici u opkoljenom Sarajevu, shvatio svakodnevicu grada pod opsadom.U podcastu se govori i o projektu Radio Brod, jedinstvenom antiratnom mediju koji je od 1993. do 1994. godine emitirao program s broda u Jadranskom moru za područje cijele bivše Jugoslavije. Finansiran od Evropske unije, Radio Brod okupljao je novinare i autore iz svih republika, predvođene Dževadom Sabljakovićem, a među saradnicima je bio i Darko Rundek. Cilj projekta bio je pružiti nezavisne informacije i suprotstaviti se ratnohuškačkoj propagandi u vremenu rata.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailDiplomirani fizičar, stand up komičar, muzičar, autor stripova i jedan od onih koji su obilježili razvoj splitske stand up scene, Tomislav Primorac gost je nove epizode podcasta Opet Laka.Rođeni Mostarac koji je odrastao između Hercegovine i Splita publici je poznat po humoru koji polazi od svakodnevice, jezika, identiteta i svih onih sitnih apsurda koje živimo, a rijetko ih primjećujemo dok ih neko ne izgovori naglas. Iako je završio računarsku fiziku i jedno vrijeme svoju budućnost vidio u sasvim drugačijem profesionalnom smjeru, danas je jedno od prepoznatljivijih imena regionalne stand up scene.U razgovoru s Lakom otkriva kako je izgledao put od fakultetskih amfiteatara do pozornica, zašto je nauku zamijenio komedijom, koliko mu je fizika pomogla u razumijevanju ljudi, ali i zašto smatra da je neke stvari na Balkanu gotovo nemoguće objasniti.Bilo je riječi i o odrastanju između Mostara i Splita, jeziku, identitetima, navijačima, očekivanjima roditelja, umjetnoj inteligenciji, Hajduku, turizmu, poljoprivredi, ali i o tome kako izgleda kada čovjek istovremeno svira u bendu, crta stripove i nastupa pred punim dvoranama.Kao i uvijek kada je Laka s druge strane stola, razgovor je krenuo od sasvim običnih tema, da bi vrlo brzo završio na fizici, filozofiji, smislu života i svim onim pitanjima na koja ni nauka nema konačan odgovor.Uživajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka!Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailGošća Oslobođene je Nela Marinković, žena koja godinama kroz njemački administrativni sistem sluša najdublje strahove ljudi sa Balkana. Kroz vize, spajanja porodica, nostrifikacije i boravišne dozvole, pred njom se svakodnevno otvaraju priče o novom životnom početku. U ovoj epizodi razgovaramo o tome koliko je odlazak iz naše regije često bijeg iz očaja, a ne potraga za snovima. Nela kaže da je ljudima s Balkana psihološki najteže nositi se s neizvjesnošću i odvajanjem od porodice prilikom odlaska u inostranstvo.- Kad sam počela razgovarati sa svojim klijentima, shvatila sam koliko ljudi dolaze uplašeni šta će biti s vizom, poslom i koliko će cijeli proces trajati, ističe Marinković.Naglašava da migracije nisu problem samo Bosne i Hercegovine, već globalna pojava prisutna i u Njemačkoj, Italiji i drugim evropskim zemljama.- Ljudi odlaze jer imaju vještine i profesije za koje ovdje često nema prostora. Možete biti briljantni u nečemu, ali ako nemate gdje raditi, primorani ste tražiti priliku vani, kaže ona.Kao jedan od najvećih izazova izdvaja porodicu i prilagođavanje novoj sredini.- S jedne strane porodica želi ostati zajedno, a s druge strane dolazi izlazak iz rutine, integracija djece i prilagođavanje potpuno drugačijem društvu i jeziku, navodi Marinković.Govoreći o razlikama između Balkana i Njemačke, objašnjava da je Balkan kolektivistička kultura zasnovana na bliskosti i zajedništvu, dok je njemačko društvo više individualistički orijentirano. - Kod nas su porodica, komšije i zajednica veoma važni. U Njemačkoj je fokus više na samostalnosti i ličnom uspjehu, zbog čega ljudima s Balkana posebno teško pada odlazak od porodice i sredine na koju su navikli, zaključuje ona. Nela objašnjava da među ljudima koji odlaze postoje velike razlike. Jedni već imaju iskustvo rada u Sloveniji ili Hrvatskoj i znaju kako funkcionira život vani, dok drugi sliku o inostranstvu grade isključivo na pričama drugih ljudi. - Postoje oni koji pričaju da je sve bajno i krasno, a postoje i oni koji se samo žale. I onda, ovisno o tome kakvi ste kao osoba, skloni ste povjerovati jednoj ili drugoj strani, navodi ona. Marinković naglašava da povratak iz Njemačke ne mora značiti neuspjeh ili razočaranje. - Postoje ljudi koji se vrate, donesu kapital i pokrenu biznis u Bosni i Hercegovini. To je doprinos našoj privredi, kaže ona, dodajući da dijaspora i dalje ima snažnu vezu sa svojom državom i značajan utjecaj na ekonomiju zemlje. Ipak, posebno ističe sposobnost ljudi s Balkana da se prilagode novim okolnostima. - Ta sposobnost da stres okrenemo na humor i da se snađemo gdje god nas život baci nešto je što je karakteristično za nas s Balkana, poručuje Marinković. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailTomislav Tomić, aktuelni fudbaler i kapiten NK Široki Brijeg, novi je gost u podcastu (IN)Direkt.S Tomićem smo razgovarali na stadionu Pecara, gdje je i počela njegova karijera. Ono što je interesantno je da je i njegov otac igrao sa dosta uspjeha za Široki Brijeg.- Moj otac je igrao za Široki Brijeg, do svoje 38. godine. Svaki dolazak tu, u meni budi emocije, sjećam se osvojenih titula 2004. i 2007., atmosfere koja je bila tada. Ostaje mi žal što nisam klubu dao neke svoje najbolje godine. Također mi je žao što nisam osvojio neki trofej sa Širokim, a bila mi je velika želja, priča Tomić.Ponikao na Pecari, odakle je poslan na kaljenje u GOŠK, a taj odlazak se ispostavio kao pun pogodak.- Odluka o odlasku u GOŠK mi je dosta pomogla. Negdje moraš početi. Tada mladi igrači nisu dobivali prostora kao sada. U dogovoru sa ocem prihvatio sam odlazak u Gabelu. Na početku je bilo teško, ali je sa vremenom to sve došlo na svoje. Bio sam mlad, nisam ni igrao kada sam došao, to mi je teško padalo. Kada sam počeo igrati, sve je krenulo kako treba. Na proljeće sam igrao stalno i ušli smo u Premijer ligu BiH. Imali smo dobru ekipu i to je bio veliki uspjeh, govori Tomić.Iz Gabele je stigao na Grbavicu, gdje je sa Željezničarom osvojio titulu prvaka BiH, postao neizostavan član ekipe, a u određenom momentu je i nosio kapitensku traku. Nakon određenih nesporazuma napustio je Plave i otišao u Grčku. Kratka epizoda u Xanthiju nije ostala zapamćena.- Imao sam pozive iz Željezničara, Sarajeva i Zvijezde. Ja sam htio nazad u Široki, ali nakon razgovora nisam dobio uvjerenje da ću igrati. Iz kluba su bili korektni i ja sam tada otišao u Želju. Amar Osim me je nazvao preko jednog čovjeka iz Gruda, stigao sam u Međugorje na pripreme. On je na prvu bio smiješan, imao je neku nezgod s psom. Svi znamo Amara. Radi se o jako inteligentnom čovjeku. Ja sam stigao nakon duple krune, koju su osvojili. Sam prelaz iz GOŠK-a u Željezničar je velika stvar, ali i zahtjevno za svakog igrača, ističe Tomić.Iz Grčke je stigao u redove Zrinjskog i za sezonu i pol u kojim je nastupao za Plemiće osvojio je dvije titule prvaka BiH.- Imali smo prvu polusezonu kada sam došao borbu sa Slobodom, ali smo uspjeli na kraju da budemo prvi. U narednoj sezoni smo izgledali još bolje sjećam se da nam je Čala Janjoš čestitao titulu nakon 14. kola ja mislim, rekao je.Imao je priliku raditi sa Blažom Sliškovićem, a ostat će zapamćeno kakav je imao odnos sa igračima.- Baka je kralj. On je čovjek kojeg voli i prvi i 21. igrač. On napravi takvu atmosferu da su svi zadovoljni i uvijek je bio spreman da zaštiti igrače pred svima. Zato ga igrači i vole, kazao je Tomić.Odlazak u Olimpiju i Ljubljanu ujedno je i period koji smatra najboljim u svojoj karijeri. Godinu dana je nastupao za Admiru u Austriji, a potom je uslijedio povratak u Olimpiju i odlazak u Celje. Generalno, kako sam kaže, Slovenija je vrlo bitna stanica u njegovoj karijeri.- U Sloveniji mi je bio najbolji period karijere. Kada je stigla ponuda, pošto je bilo i drugih ponuda, mislio sam blizu sam kući, okolo su bolje lige, tako da je to rpevagnulo. Ispostavilo se kao pun pogodak. Htjeli su da osvoje titulu, Igor Bišćan je stigao za trenera i mi smo stvarno te godine osvojili duplu krunu. U Sloveniji sam osvojio tri trofeja, igrao sam play-off protiv Spartaka iz Trnave i žao mi je što nismo uspjeli tada da prođemo u grupe, rekao je Tomić.U zimu 2023. godine se odlučio na povratak u Široki Brijeg i kako nam je rekao u razgovoru, tu će i završiti njegova karijera. Upravo na Pecari na kojoj smo snimali ovu emisiju. Stadionu gdje je sve počelo i gdje svaki dolazak na ovaj teren, budi posebne emocije u njemu. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailPočetkom juna Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini odlučivat će o novom visokom predstavniku u našoj zemlji. Kandidata ima, a sam Christian Schmidt kaže kako njegov nasljednik mora znati da je ovo balansiranje između nemoguće misije i malih koraka naprijed. Oni, pak, koji su ga združenim snagama napadali, podijelili su uloge: trbuhozborci SNSD-a i HDZ- a ne kriju koliko žele kraj OHR-a, Milorad Dodik se jedan dan hvali kako će on odlučiti umjesto PIC-a, drugi dan prijeti vraćanjem onih istih zakona koje je već jednom donio, pa natjerao Narodnu skupštinu Republike Srpske da ih redom poništi, a Dragan Čović bi onako diplomatski - iselio OHR u Bruxelles. Bošnjački jurišnici su zaboravili koliko su bili kivni na visokog predstavnika, pa ga sad tobože ne daju. Izborna kampanja - jasno je - vodi se preko leđa naroda i države, a najglasniji su oni kojima je i do naroda i do države stalo koliko i do lanjskog snijega. Samoproglašeni zaštitnici Bošnjaka, predvođeni vrhom SDA, svoje verbalne haubice uperili su u lidera Naroda ipravde, koji im je trenutno kriv čak i za obrušavanje mosta na Savi.S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, krunski osumnjičenik, državni ministar vanjskih poslova naše zemlje Elmedin Konaković. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailSead Jahić, “arhitekta mogućnosti”, kako ga Amir Vuk Zec naziva je osnivač IDEA-Co agencije i stručnjak s više od 40 godina iskustva u industriji, razvoju i sistemima upravljanja kvalitetom. Diplomirani je mašinski inženjer, certificirani TÜV Lead Auditor, dugogodišnji konsultant za organizacijski razvoj i ISO standard i predsjednik Udruženja inženjera BiH te gost nove epizode podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.Profesionalnu karijeru započeo je u kompaniji FERING, gdje je napredovao do pozicije direktora razvojnog sektora i vodio brojne projekte iz oblasti razvoja proizvoda, tehnologije i menadžmenta kvaliteta.Agencija IDEA-Co osnovana je 2002. godine s ciljem pružanja stručne podrške organizacijama u unapređenju poslovanja kroz sisteme kvaliteta, strateški menadžment i informacione tehnologije. Danas IDEA-Co djeluje kao mreža stručnjaka i partnera koji realizuju projekte širom regije.Javno djelovanje i briga, Seada Jahića o njegovoj Gračanici, o razvoju mašinskoj industriji u Bosni i Hercegovini, o kojoj puno kao inženjer mašinstva zna, je dokaz svjesnosti pojedinca i njegove odgovornosti naspram cjeline-tijela države.Jahić sada radi konsultantske usluge i prisutan je kao moderator promjena, ambijenta u kojem se društvo nalazi. Ta njegova angažovanost i aktivnost proizlazi iz ljubavi o prostoru u kojem je stasao i formirao se.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailMostarski stand up komičar i podcaster Omer Hodžić gost je nove epizode podcasta Opet Laka, u kojoj s Elvirom Lakovićem razgovara o humoru, odrastanju u Mostaru i stvarima koje se na Balkanu najčešće pokušavaju izgovoriti kroz šalu.Iza improvizacije i prepoznatljivog crnog humora, razgovor vrlo brzo odlazi i u lične teme, posebno kada se dotaknu njegovog odrastanja bez oca, koji je poginuo na početku rata. Hodžić priznaje da o tome godinama nije mnogo govorio, niti je znao kako da taj gubitak zapravo posmatra.- Nisam nikad postao svjestan da nemam oca jer ga nikad nisam imao. Nisam znao kako je to imati oca, pa da mi nešto fali. Tek sam kasnije shvatio da sam bio ljut jer sam osjećao kao da me izdao. A možda da sam imao oca, ne bih bio komičar uopšte, govori Hodžić.Kroz razgovor objašnjava i da ga je upravo humor naučio kako da preživi nelagodu, ali i kako da od nje napravi materijal za nastupe.- Ljudi misle da sam stalno veseo jer sam komičar, a zapravo nisam nešto pretjerano dobro raspoložen. Jedino kad aktivno nasmijavam ljude osjećam se dobro. Kad dobiješ taj smijeh i aplauz, to kao da ti pomiluje dušu, kaže Hodžić.Govoreći o stand upu, objašnjava da publika često ne vidi koliko je taj posao zapravo psihološki iscrpljujući i koliko komičar zavisi od reakcije ljudi ispred sebe.- Stand up komičar svira publiku isto kao što muzičar svira instrument. Moraš imati smijeh svakih nekoliko sekundi. Kad šala ne prođe, to je baš grozan osjećaj, ali s vremenom naučiš da publika ne vidi šta se dešava u tvojoj glavi dok pokušavaš spasiti nastup, govori Hodžić.Nova epizoda podcasta Opet Laka donosi razgovor koji kroz humor otvara mnogo ozbiljnije teme - od rata i identiteta do usamljenosti, publike i potrebe da se ljudi, barem na trenutak, iskreno nasmiju.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailTamara Misirlić, sportistkinja i aktivna humanitarka, je već kao tinejdžerica počela pomagati ljudima u teškim životnim situacijama, a kasnije je svoj rad formalizovala kroz fondaciju. Ova 23-godišnja djevojka je svoj život posvetila i stavila u službu onih koje žive bez osnovnih uslova za život, djeci koja spavaju na podu i ljudima koje je društvo, ali i njihova djeca, odavno zaboravilo.Tamara je u Oslobođenoj govorila o svom dugogodišnjem terenskom radu i posvećenosti pomoći ljudima koji žive u izrazito teškim i neuslovnim okolnostima, naglašavajući da takav angažman zahtijeva veliko strpljenje, spremnost na fizički napor i potpuno prihvatanje realnosti u kojoj ti ljudi žive. - Ja kažem da je to moj put. Mnogi su želeli ići sa mnom i onda kad krenu, i kad vide da dobiješ i osip po telu i da te i bube jedu i da su to neuslovi, i da moraš i hodati i penjati se i da vući kese, brzo odustanu. Kažem ljudima koji idu sa mnom da moraju krenuti od činjenice da ta baka živi bez struje i bez vode i da se možda godinama nije kupala. I ne možeš da se povlačiš, da izbegavaš kontakt, jer bi to za njih bila uvreda, kaže Tamara. Ali nekada se zbog tog kontakta stvari i zakomplikuju, barem za Tamaru.- Kada dođem, oni me grle, ljube me, jer je to za njih taj trenutak koji im znači sve. To je neka čista, iskrena emocija. Bila sam i sama u situaciji da sam zbog takvog rada završila u bolnici, dobila zaraznu bolest i rane po telu, jer mi je imunitet pao. Nakon toga mi je doktor rekao da više ne smem raditi bez zaštite, ali ja to ne mogu. Ne želim stavljati masku i rukavice jer ne želim stvarati distancu. Za mene je to, jednostavno, ljudska bliskost i iskrena emocija, kaže ova mlada djevojka. U svom iskustvu rada sa starijima, prisjetila se i jedne potresne priče o ženi koju je upoznala prije četiri godine. Riječ je o baki koja je imala 114 godina i bila, kako navodi, najstarija žena na Balkanu u tom trenutku. - Rodila je šesnaestoro dece, prošla ratove, glad, krize, sve ono što jedan čovek može da preživi. Bila je pokretna do 110. godine, navodi Misirlić.Ono što je zatekla na terenu bilo je izuzetno teško.- Vidim ženu u krevetu, bez struje, bez vode. Kuća gotovo da se srušila. Nije imala ni krevet, spavala je na nekim daskama i starom dušeku, opisuje ona, dodajući da je starica imala više od stotinu potomaka širom svijeta. Uprkos tome, brigu o njoj je vodio samo jedan sin, koji je i sam bio u lošem zdravstvenom stanju i bez mogućnosti da joj pruži adekvatnu njegu. Misirlić ističe da su ovakvi primjeri pokazatelj duboke društvene nebrige, ali i emocionalnog udaljavanja od starijih ljudi. - Žena koja je toliko toga prošla i koja bi trebalo svima nama da bude kao neki dragulj, da je svi pazimo, dočekala je kraj života u takvim uslovima, kaže ona.Posebno naglašava da je usamljenost najveća bol starijih osoba, čak i više od materijalne oskudice.- Smatram da je najveća bol tih ljudi ta samoća. A naročito kod onih koji imaju decu i koji prirodno očekuju da im se uzvrati ljubav i pažnja u starosti, ističe Misirlić.Dodaje da starijima često nije važno ništa materijalno, već prisustvo i pažnja druge osobe. - Nije njima stalo ni do kuće, ni do kreveta, ni do nameštaja, već da im neko pruži ruku kao čovek, naglašava ona. Na kraju, podsjeća na jednostavne, ali često zaboravljene potrebe starijih ljudi: razgovor, prisustvo i pažnja.- Oni su željni razgovora. Oni žive za taj trenutak da progovore s nekim, da popiju kafu, da ih neko sasluša, da neko čuje njihovu muku i da otvore nekome dušu, zaključuje Tamara.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailKada Faruk Širbegović govori o uspjehu, ne govori o luksuzu, privilegijama i sreći. Govori o oskudici, disciplini, odgovornosti i radu. Govori o dječaku iz Gračanice koji je još u osnovnoj školi planirao porodični budžet jer je otac bio teško bolestan, a porodica živjela od male penzije. Upravo iz tog perioda nastala je filozofija života koju danas prenosi mladima: “Ne tražite izgovore da nešto ne možete, nego način kako možete.”Gost podcasta Životna škola otvoreno govori o svom odrastanju, prvim poslovima, učenju na gradilištima i putu kojim je od studenta arhitekture stigao do osnivača jedne od najvećih građevinskih kompanija u Bosni i Hercegovini. Kompanije koja je izgradila više od 11 miliona kvadratnih metara prostora širom Evrope i Afrike.- U osmom razredu sam morao planirati koliko nam treba za hranu, koliko za odlazak ocu u bolnicu i kako ćemo preživjeti mjesec, prisjeća se Širbegović. Upravo tada, kaže, shvatio je da mu je obrazovanje jedini put prema životu kakav želi.Njegova priča daleko je od klasične poslovne biografije. Tokom studija živio je od stipendija, davao instrukcije kolegama i koristio svaku priliku da uči na gradilištima. Shvatio je da nije dovoljno završiti fakultet. Fakultet je samo temelj, a život je stalno učenje.U razgovoru govori i o poduzetništvu koje opisuje kao život bez sigurnosti. - Poduzetnik ne radi samo kad spava, a možda i tad sanja posao, kaže kroz smijeh Širbegović.Prisjetio se i najtežeg perioda u životu, ekonomske krize nakon 2008. godine, kada je morao donositi bolne odluke i smanjivati broj zaposlenih.- To je meni najteži period u životu, iskreno rečeno, gore nego rat. 2008. godine počela je ta neka ekonomska kriza. Prvi prvi simptom je bio - nema investicija. Jednostavno banke ne plasiraju novac. I meni se tada posrećilo da mi se otvorila Libija i mi smo u martu 2009. već imali ljude u Libiji. Mi smo iznajmljivali zasebne avione da idu u Libiju da odvezu radnike i otišlo je dole 500-600 ljudi. Prema obimu posla smo slali ljude dole. I to je trajalo do 2011. godine. Onda smo morali ljude evakuirati. Imate te ljude, imate jednu empatiju prema njima. Najlošiji scenario je da im kažete: "Doviđenja, hvala". Stvarno sam se četiri godine borio. Ne znam koliko me to koštalo u godinama života da ne kažem ljudima "Hvala, doviđenja". A na kraju se taj scenarij ipak morao desiti. Na kraju sam to morao 2012. godine, priznaje Širbegović.Posebno emotivno govori o ljudima, zaposlenicima i odgovornosti koju nosi vođenje velike kompanije. Ističe da nikada nije želio da radnici dolaze na posao “sa ciglom u stomaku”, zbog čega je godinama ulagao u edukaciju menadžmenta, komunikaciju i stvaranje zdravog radnog okruženja.U podcastu se dotiče i porodice, odgoja djece, odnosa prema novcu, rada i disciplini. Otkriva zbog čega je insistirao da njegova djeca ne odrastaju u luksuzu, ali i zašto je uvijek smatrao da su znanje i karakter najvažniji kapital.Govoreći o uspjehu, Širbegović kaže da je najvažnije ostati dosljedan sebi i imati hrabrosti donositi teške odluke. “Ko hoće, nađe način”, poručuje mladima. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailNemanja Bilbija, najbolji strijelac i prema mišljenju većine stručnjaka najbolji fudbaler u historiji Premijer lige BiH, gost je nove epizode podcasta (IN)Direkt.Razgovor smo vodili u Mostaru, prije utakmica finala Kupa BiH, a koliko su veliki njegovi rezultati govori i činjenica da je pomjerio dodatno neke parametre.Fascinantne su brojke koje je ovaj čovjek u svojoj karijeri napravio, a sam podatak da je osvojio sedam titula prvaka, četiri kupa BiH, dva superkupa BiH, postigao više od 230 pogodaka, odigrao skoro 500 utakmica, četiri puta bio najbolji strijelac lige, dva puta proglašavan za najboljeg igrača, jasno govori šta je sve napravio u bh. okvirima.  Podijelio je Bilbija s nama i priču o odlasku u Južnu Koreju, iskustvima iz Azije, kako fudbalskim tako i životnim.Ono što je velika stvar u njegovoj karijeri je podatak da je postao najbolji strijelac lige u njenoj historiji, a sa "trona" je skinuo sjajnog Brazilca Wagnera.- Kad sam ja počinjao svoju karijeru, Wagner je već bio tu. Brazilac u BiH, igra svoju igru, zabija i malim i velikim klubovima. Kad sam se približio toj njegovoj brojci, upalile su mi se lampice i rekao sam sebi možeš ti to. I zaista na utakmici protiv Sarajeva stigao je taj 125. gol. Nisam bio svjestan toga, ni danas nisam svjestan toga. Vjerovatno kad završim karijeru, tek ću tada biti svjestan svega, kazao je on.Bilbija u svojoj karijeri nije zabilježio previše nastupa u seniorskoj reprezentaciji, iako je dugo godina rekorder po broju nastupa za mladu reprezentaciju. Sa druge strane, za A tim nije upisao veliki broj nastupa i kako je sam rekao to mu je rak-rana.- Ja sam još kao mlađi dobio priliku sa starijom generacijom, tu sam već počeo igrati. Bio sam kapiten i to je za mene bila velika čast. Sa osmijehom sam igrao za reprezentaciju. Seniorski tim mi je rak-rana. Ja sam uvijek davao svoj maksimum te dobre nastupe i golove za klub i mislim da sam trebao dobiti još prilike nakon svega. Ako ništa da budem dodatno uz Džeku, najvećeg svih vremena u BiH. Uvijek sam na okupljanjima i utakmicama gledao šta on radi i kako se kreće. Nažalost, nisam imao previše prilika. To je tako bilo zapisano i jednostavno je tako, istakao je Bilbija.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailOstavka Christiana Schmidta na funkciju visokog predstavnika u našoj zemlji uzburkala je duhove u Bosni i Hercegovini. Najglasniji je, naravno, Milorad Dodik - lider SNSD-a - koji se hvali kako će pred njemačkim sudovima osporavati odluke donesene u mandatu utemeljenom na Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, a obećava i kako će on - samo ne kaže u kakvom mandatu - osobno odabrati nasljednika na mjestu šefa OHR-a. To je ipak posao Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, a što se domaćih političkih snaga tiče, njihov je mandat da ispune program 5+2, ubrzaju evropski put naše zemlje i preuzmu odgovornost za svoje postupke. Onda OHR neće ni trebati.S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović bivši poslanik SPD-a u njemačkom Bundestagu Josip Juratović. Kako je reagirao na vijest o ostavci Schmidta i kako ocjenjuje njegov mandat? Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailVitamini su danas postali dio svakodnevnih razgovora, ali uprkos tome što gotovo svi govore o njima, malo ko zaista razumije šta oni rade u organizmu i koliko su važni za zdravlje. Upravo o toj temi govorilo se u novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, čija je gošća bila primarijus dr. Meliha Mehić, klinički farmakolog.Razgovor je otvoren pitanjem koje se danas često uzima zdravo za gotovo: šta su zapravo vitamini i zašto su neophodni za život. Dr. Mehić podsjetila je da sama riječ vitamin u sebi nosi riječ “vita”, odnosno život.- Da nema vitamina, ni život ne bi bio moguć. Vitamine naše tijelo treba. Treba za mnogobrojne funkcije. I prema definiciji koju možemo naći u udžbenicima, vitamini su različite supstance. Supstance koje su nam potrebne u malim količinama, imaju svoju određenu hemijsku strukturu, a koje mi, naše tijelo, ne može nikako, ili može u minimalnim količinama da proizvodi, ali te količine nisu dovoljne za sve uloge i funkcije koje jedan vitamin ima. Ili njih 13 koliko ih je zapravo u ekipi. S druge strane, vitamini nisu proteini, nisu masti, nisu ugljikohidrati, nisu hrana, nisu zamjena za hranu, ali jesu dopuna, objasnila je dr. Mehić.Poseban fokus bio je na savremenom načinu života zbog kojeg je, kako je istaknuto, danas gotovo nemoguće sve potrebe organizma zadovoljiti isključivo hranom. - Suplementi su postali naša realnost. Samo je poenta da ih razumijemo na pravi način. Manje je više kad je riječ o vitaminima. Potrebno je znati koliko, čega i koliko dugo, poručila je dr. Mehić.Jedan od najzanimljivijih dijelova razgovora odnosio se na vitamin D, o kojem se danas govori više nego ikada ranije. Dr. Mehić objasnila je da vitamin D nije samo vitamin nego i hormon.Govoreći o simptomima manjka vitamina D, navela je umor, slabost mišića, bolove u kostima i leđima, loše raspoloženje pa čak i depresivne epizode.Veliki dio epizode bio je posvećen i vitaminu B12, njegovoj vezi s depresijom, problemima sa želucem i savremenim načinom ishrane. Posebno je naglašeno koliko pojedini lijekovi utiču na nivo vitamina u organizmu, ali i koliko ljudi često uzimaju suplemente bez ikakvog reda i kontrole.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU novom izdanju podcasta U kontru, Dragan Markovina razgovarao je s Nenadom Čankom, legendom opozicijske scene u Srbiji, bivšim zastupnikom u Narodnoj skupštini Republike Srbije i višedecenijskim predsjednikom Lige socijaldemokrata Vojvodine.S čovjekom upečatljivog scenskog nastupa, koji je posljednje decenije proveo izložen svakoj vrsti režimskog nasilja, Markovina je razgovarao o tome zbog čega se povukao iz aktivne politike, i to svega dan nakon pada nadstrešnice na željezničkoj stanici u Novom Sadu, tragedije u kojoj je poginulo 16 ljudi.Razgovarali su o smislu bavljenja politikom u Srbiji, identitetu Vojvodine i pitanju je li Čanak ikada aktivno radio na nezavisnosti pokrajine. Dotakli su se i tabloida i medijske scene Srbije, uloge Informera, kao i toga u što su sve ljudi danas spremni povjerovati.Čanak je govorio o svojoj tezi da Srbija živi u fašizmu, o nasilju Vučićeve vlasti i stanju društvene svijesti za koje smatra da se nije promijenilo niti pokazuje naznake promjene. Poručio je i kako je sasvim nebitno hoće li Vučić pasti dok se ne promijeni stanje svijesti, dodajući da Vučića zapravo niko nije ni želio srušiti.U podcastu su analizirali uticaj Srpske pravoslavne crkve i činjenicu da je sudbina Srba u regionu često samo paravan vladajućim strukturama.-  Srpska pravoslavna crkva ti je pravi primer kako izgleda firma kad u nju gazda ne svrati 2000 godina. Ono kao crkva je kuća Božija, a mi smo samo portiri. Ali ostavite vi pare kod nas, a mi ćemo dati gazdi kad dođe, a gazde nema 2.000 godina. Mislim, evo, to ti je, to ti je crkva. Uzmu, varaju ljude, obećavaju: "Samo ti umri i biće super. " I šta? I za to vreme oni koji su se zakleli na siromaštvo, na ovo, ono, ti kad pogledaš samo automobile koje voze, gde žive, kako žive. Srpska pravoslavna crkva je posle naftne industrije Srbije, firma sa najvećim prometom u Srbiji. Srpska pravoslavna crkva, jedina firma koja radi bez fiskalnog računa, može da podiže pare u kešu, sa računa radi sa kešom, govori Čanak.Bilo je riječi i o njegovom gostovanju kod Milomira Marića, lažima Vojislava Šešelja, ali i o Srbiji koja se nikako ne uspijeva osloboditi ideje o vođi i centraliziranoj državi.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailIako danas iza sebe imaju pune sale, milionske preglede i status jednog od prepoznatljivijih regionalnih bendova, Ničim izazvan u podcastu “Opet Laka” o muzici govore bez velike mitologije o uspjehu. U razgovoru sa Elvirom Lakovićem Lakaom, članovi benda Boris Bakalov i Bojan Gluvajić vratili su se na same početke benda, nastalog mnogo prije velikih dvorana, turneja i regionalne popularnosti. Prisjetili su se perioda kada ih je spojila odbojka, a onda i muzika, potpuno spontano i bez ambicije da jednog dana postanu jedan od najprepoznatljivijih bendova regionalne scene.- Igrali smo odbojku zajedno i mnogo nam je bilo dosadno. Onda smo pravili neke pesme, slali jedan drugom i shvatili da možda sa nekim ko zna muziku može nešto da se napravi, prisjetili su se u podcastu. Iz tih druženja u Vrbasu nastao je bend koji je godinama kasnije punio koncertne prostore širom regiona, ali odnos prema muzici, kako kažu, nikada nije postao isključivo poslovan. Upravo zato danas otvoreno govore i o drugoj strani muzike kakvom se bave, onoj finansijskoj.- To je baš čista ljubav. Nema tu neke preterane ekonomske radosti u takvim slučajevima, kažu Ničim izazvani. Uprkos velikim koncertima i ozbiljnoj publici, Boris i Bojan priznaju da ih često više obraduju mali klubovi i neposredna atmosfera nego velike dvorane.- Odsviraš MTS dvoranu, pripremaš koncert dva meseca, a onda dođeš u klub i neko ti kaže da mu je tu bilo bolje. Tada se zapitaš zbog čega ste se toliko spremali za veliku dvoranu kad ljudima nekad više znači energija malog prostora, govore kroz smijeh. Tokom razgovora dotakli su se i muzičke industrije, hitova i odnosa prema popularnosti, priznajući da nikada nisu znali potpuno razmišljati tržišno.- Ako tokom pravljenja pesme osetimo da jurimo hit, bude nas malo sramota. Ne znači da pesma neće ispasti dobra, ali postoji taj trenutak kad se zapitaš što to radiš, iskreni su. Boris i Bojan govore i o odbojkaškim danima u Finskoj i Rumuniji, MTV nagradi, životu na turnejama, promjenama koje su društvene mreže donijele muzici, ali i o tome zašto ih, uprkos svemu, i dalje najviše pokreće stvaranje novih pjesama.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailGostujući u Oslobođenoj, Maša Draganićotvoreno je govorila o najtežim trenucima svoje borbe, prvo sa karcinomom dojke, poslije i sa karcinomom grlića maternice, prisjećajući se perioda neizvjesnosti, teških odluka i komplikacija nakon operacija. Kako je ispričala, nakon prve operacije ljekari su željeli najprije utvrditi prirodu tumora, dok su detaljne provjere mogućih metastaza uslijedile tek tokom narednog zahvata.- Rekli su mi da će trajanje operacije pokazati mnogo toga. Ako bude trajala oko dva sata, znači da metastaza nema. Ako potraje četiri ili pet sati, onda su metastaze prisutne, ispričala je Maša.Dok je njena porodica čekala ispred operacione sale, ona, kako kaže, nije ni razmišljala o najgorem mogućem ishodu.- U tom trenutku jednostavno ne vodiš takve misli. Samo ideš dalje, kazala je. Tokom operacije odstranjena su joj tri limfna čvora, takozvana "čuvara", a nalazi su pokazali da nisu zahvaćeni bolešću, što je značilo da metastaza nema. Ipak, samo tri mjeseca kasnije, magnetna rezonanca dojke pokazala je nove promjene na istoj dojci. Ljekari tada nisu mogli sa sigurnošću reći o čemu se radi, zbog čega je preporučena nova operacija. Na putu kući, Maša je sa porodicom razgovarala o narednim koracima i tada prvi put izgovorila odluku koju je već donijela u sebi - mastektomija. Nakon mastektomije odmah su joj ugrađeni implantati, što danas smatra velikom greškom.Nakon teške bitke s rakom dojke uslijedio još jedan šok: dijagnoza karcinoma grlića materice. Kako je ispričala, komplikacije nakon mastektomije i ugradnje implantata trajale su mjesecima. Nakon dodatnih analiza, nalazi su potom pokazali da se radi o karcinomu grlića materice. Nije bila u pitanju metastaza. Imala je dva primarna karcinoma. Ali najteži trenutak joj je bio kada je prvi put čula riječ "metastaze". Iako se kroz liječenje karcinoma trudila ostati snažna, vijest o mogućim metastazama na kostima i plućima potpuno ju je slomila.- Karcinom sam nekako mogla prihvatiti, ali metastaze su za mene tada značile smrt, priznala je. Kako kaže, u tim trenucima osjećala je potpuni šok i nemoć, dok je pokušavala shvatiti šta joj se zapravo događa.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailStotu epizodu, za nas veliki jubilej, uveličali smo sa gostovanjem Nemanje Bilbije, najboljeg fudbalera Premijer lige BiH u njenoj historiji. Sedam puta prvak BiH, tri osvojena kupa BiH, dva superkupa BiH, četiri puta najbolji strijelac lige, dva puta najbolji igrač, skoro 500 utakmica u karijeri, više od 230 pogodaka, samo su neke od stvari koje je Bilbija napravio u svojoj karijeri.Bilbija je svoju karijeru započeo u Borcu, a ono što je interesantno je da je kao omladinca želio da bude odbrambeni igrač po uzoru na svog oca Milorada Bilbiju, legendu banjalučkog tima i bh. fudbala.Teška povreda i lom noge nakratko su ga odvojili od terena, a nakon povratka i potpunog oporavka, krenuo je sa igrom u napadu.Kao mlad je dobio priliku u Borcu, a rado se sjeća svoje prve utakmice protiv Laktaša i prvog pogotka protiv Orašja, koji je postigao za crveno-plave.- Bila je teška situacija u klubu tada. Vlado Jagodić mi je dao priliku u Orašju. To je bilo iznenađenje za mene jer je Jandrić imao prednost tada. On je ostao na klupi i vratio sam im to pogotkom. Bilo je to teško vrijeme u Borcu, teška situacija. Pun stadion, dobri rezultati, ali nije bilo novaca. Jedne godine nismo ni licencu dobili, sjeća se Bilbija.Nakon isteka ugovora sa Vojvodinom, stigao je na Koševo. Sa Bordo timom osvojio je Kup BiH i prvenstvo, u potpunosti se afirmisao i iskazao svoj puni potencijal.Kada su svi očekivali da potpiše novi ugovor sa klubom, do toga nije došlo. U našem podcastu je otkrio zašto nije potpisao ugovor sa timom sa Koševa.- Ja sam imao ugovor koji je isticao. Nas pet-šest je bilo pod suspenzijom, zbog toga što nismo produžili ugovor. Dolazio sam tri ili četiri puta u klub, ali je svaki put na papiru stajalo drugačije od onog što smo usmeno dogovorili. Nisam htio prihvatiti te izmjene, jer sam smatrao ako smo se dogovorili da se treba ispoštovati. Kasnije je već bilo kasno, o bilo čemu govoriti, otkriva Bilbija.Nakon odlaska iz Sarajeva, ponovo se skrasio u Banjoj Luci, trenirao i čekao ponudu, a ona je stigla is Splita. Period u RNK Split ne pamti po dobrom, jer je bila loša situacija u klubu. Šest mjeseci je trajao boravak u Dalmaciji, a onda je stigao poziv iz Zrinjskog.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailNakon gotovo pet godina na funkciji visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Christian Schmidt odlučio je da okonča svoju službu u provedbi mira u našoj zemlji. Visoki predstavnik je sinoć o svojoj odluci obavijestio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira i zatražio da započnu proces imenovanja njegovog nasljednika. Naglasio je da će ostati na dužnosti dok traje taj proces te, između ostalog, istakao da su ekonomska i politička stabilnost Bosne i Hercegovine, kao i šire regije Zapadnog Balkana, od ključnog značaja za ukupnu evropsku sigurnost i ekonomski prosperitet.Schmidt trenutno boravi u New Yorku, gdje će sutra podnijeti svoj redovni izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a, u kome je i ovaj put ukazao na antidržavnu politiku i blokade procesa koji osporavaju i usporavaju napredak BiH čiji teritorijalni integritet i dalje osporava sam vrh Republike Srpske čija politička retorika otvoreno cilja Bošnjake na etničkoj i vjerskoj osnovi. Šta to znači za našu zemlju, ali i za cijeli region? S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović konsultant iz oblasti geopolitike i bezbjednosti Nikola Lunić. Koliko je stabilan, a koliko miran današnji Zapadni Balkan? Šta je NATO-u Zapadni Balkan, a šta je Srbiji NATO?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU vremenu u kojem se vrijednost često mjeri brzinom, količinom i prolaznom pažnjom, razgovor sa profesoricom Vlastom Žuljić djeluje kao podsjećanje na vrijeme u kojem su znanje, iskustvo i autoritet nastajali godinama. Gošća novog izdanja podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom bila je arhitektica, urbanistica i profesorica čiji je profesionalni i životni put ostavio dubok trag na generacije studenata Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, pa tako i našeg Amira Vuka.Profesorica Žuljić s devedeset godina životnog iskustva plijeni svojom bistrinom i memorijom kad govori o svemu što je prošla i to s takvom svježinom, kao da se jučer desilo. Neka od tih putovanja desila su se prije sedamdeset godina. Put profesorice kreće od mlade i perspektivne studentice jedne države u nastajanju do uvažene profesorice i urbanistice koja je dala neizmjeran doprinos svojim aktivnim radom.Njen posljednji angažman bio je na izmjeni urbanog plana o kojem se sada razgovara. Pretvaranje tadašnje uglavnom agrarne i ratom opustošene zemlje u industrijalizovanu zemlju s velikim prilivima u novoformirane gradove bio je istinski poduhvat generacije koju predstavlja. Kako se ona tada obrazovala, tad kada je do svega bilo teže doći? Nepristupačnost informacija bio je hendikep tog vremena, a danas je obratno - prevelika inflatorna masa podataka koju nova tehnologija pretvara u neistinu.Tada, kao mlada arhitektica i urbanistica, profesorica hrabro putuje po svijetu, kada to nije bilo jednostavno. Poput poznatih voditelja BBC serija, donosila je fotografije, magazine, ali i svoje impresije iz svijeta. U razgovoru su se dotakli i trenutne situacije sa Skenderijom, o kojoj je artitekta Zec u nekoliko navrata pisao za Oslobođenje i govorio u podcastu O prostoru, na šta je profesorica Žuljić veoma emotovno reagovala.- Kada sam čula da Skenderiju treba srušiti, kao jedan od vrlo značajnih objekata moderne i napraviti sarajevski Manhattan ja se naježim, ospem se. Čemu Manhattan u Sarajevu, Manhattan je u New Yorku. Skenderiji treba dati novu funkciju, a ne rušiti je, istakla je ona.Razgovor s profesoricom je kratak, jer bogat život ne staje u sat vremena. To je razgovor o životnom putu i formatiranju profesorice kao stručnjaka za urbanizam, o njenim pedagoškim metodama, o potrebi da se bude radoznao.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailOd rada u pečenjari i hotela, preko monterskih poslova u Njemačkoj i testiranja za Formulu 1, pa sve do poezije i viralnih skečeva koji danas kruže društvenim mrežama širom regiona, životna priča Amara Velagića Žužona teško staje u jednu profesiju, a još teže u klasičnu biografiju. Upravo zato i nova epizoda podcasta Opet Laka otvara mnogo više od priče o internetu i humoru.Žužon u razgovoru govori o odrastanju u Bosni i Hercegovini, odlasku u Njemačku, poslovima koje je radio prije nego što ga je publika počela prepoznavati po skečevima o gastarbajterima, vozačima skupih automobila i balkanskim navikama koje svi prepoznaju, ali rijetko ko zna tako precizno pretvoriti u humor.Prisjeća se i perioda kada je u Njemačku stigao kao monter, pokušavajući naučiti jezik i snaći se u sistemu u kojem, kako kaže, brzo shvatiš koliko zapravo malo znaš. Upravo iz tih iskustava kasnije nastaju priče i situacije koje danas publika masovno dijeli na društvenim mrežama.U razgovoru otkriva i kako su nastajali njegovi najpoznatiji skečevi, zbog čega smatra da je “stvaran čovjek u stvarnoj situaciji” najbolji oblik komedije, ali i koliko se život gastarbajtera razlikuje od slike koju ljudi često imaju iz Bosne i Hercegovine. Govori i o porodici, sinu koji odrasta između dva jezika i dvije države, kao i potrebi da, uprkos životu u Njemačkoj, ne izgubi vezu s Bosnom i Hercegovinom.Dotiče se i zbirke poezije “Vrijeme hrabrih”, nastale u periodu života između Bosne i Njemačke, te priznaje da je pisanje bilo vezano za jedan mnogo usamljeniji period života nego danas.Humor, nostalgija, gastarbajterske priče i vrlo lični momenti koji objašnjavaju kako je nastao Žužon kakvog publika danas poznaje - ne propustite u novoj epizodi podcasta Opet Laka. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailGlumac Damir Kustura u podcastu Oslobođena prisjetio se svojih početaka i puta ka glumi, naglašavajući da ta odluka nije bila jednostavna niti tipična za vrijeme u kojem je odrastao. - U ratu sam zavolio glumu, rekao je, objašnjavajući da umjetnost u teškim trenucima dobija poseban značaj i postaje svojevrsna utjeha. Dodao je da umjetnost nastaje iz potrebe čovjeka da nešto ostavi iza sebe i da bude svjedok jednog vremena. Govoreći o boravku u Zenici tokom rata, istakao je koliko mu je značilo to što je živio blizu pozorišta.Iako je prvobitno želio postati učitelj, školovanje mu nije išlo lako, pa je čak ponavljao razred i imao veliki broj negativnih ocjena. Ipak, prekretnica se dogodila kroz školske aktivnosti i povratak pozorištu, posebno tokom poetskog maratona u Kamernom teatru što je probudilo njegovu staru ljubav prema sceni. Uprkos tome, na studiju je pokazao izuzetnu posvećenost i talent, te uspio nadoknaditi sve propušteno. Damir je govorio i o svojoj snažnoj ličnoj želji da ode na Umru, koja se javila u jednom od najtežih perioda njegovog života. - Ja sam sanjao Kabu, ja sam sanjao ugao, znam tačno ugao Kabe koji sam sanjao. I kad sam došao tamo... To je taj ugao, to je taj san, prisjetio se.Govoreći o tome koliko ga je to iskustvo promijenilo, istakao je da je i sam put do realizacije bio izuzetno izazovan. - Ja sam odredio sebi datum odlaska i napravio nijet, a nisam imao feninga u džepu, rekao je, objašnjavajući da je uprkos finansijskim poteškoćama bio odlučan da ode. Dodatne poteškoće pojavile su se kada je pokušao rezervisati putovanje, jer su sva mjesta bila popunjena. Ipak, svega nekoliko dana prije planiranog puta, stigla mu je poruka iz agencije da se pojavilo slobodno mjesto, uz upute za dalje korake, što je doživio kao snažan znak i potvrdu svoje odluke. Sa Damirom smo razgovarali i o njegovoj borbi s pretilošću i emocionalnim odnosom prema hrani. - Morao sam prilagoditi stan sebi, čak sam sjedio dok se tuširam. Kad više nisam mogao normalno ući u auto, shvatio sam da ovako više ne ide. Bio sam praktično invalid, svi su čekali kad ću prestati disati, priča Kustura. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU svijetu automobilske industrije, gdje dominiraju globalni brendovi sa decenijama tradicije, postoji jedan tihi, ali značajan potpis koji dolazi iz Bosne i Hercegovine. Riječ je o radu Samire Ceribašić i njenog tima, čija rješenja danas čine dio nekih od najprestižnijih automobila na svijetu. Kroz razgovor u podcastu Životna škola, Ceribašić otkriva kako je kompanija Core, osnovana u Sarajevu, uspjela izgraditi poziciju u industriji koja važi za jednu od najzahtjevnijih na svijetu. Njihov rad, kako objašnjava, nije vidljiv na prvi pogled, ali je duboko integrisan u sam proces razvoja automobila. - Nemate na ulici trenutno nijednog BMW-a koji nema najmanje jedno rješenje naših inžinjera, ističe Ceribašić, pojašnjavajući da se radi o virtualnom razvoju, od samog koncepta do tehničkih rješenja koja kasnije postaju dio finalnog proizvoda. Takav pristup omogućio je timu iz Sarajeva i Minhena da sarađuje sa imenima poput Porschea, Rolls-Roycea i Bentleya, ali i da izgradi reputaciju pouzdanog partnera u premium segmentu industrije. Ipak, kako naglašava, ulazak u takav krug nije bio slučajan. Ključ, prema njenim riječima, leži u dosljednosti. - Lako je dobiti priliku na jednom projektu. Pravi izazov je ostati i postati nezamjenjiv dio procesa, kaže Ceribašić, dodajući da se to postiže specijalizacijom, jasnim pozicioniranjem i svakodnevnim dokazivanjem kvaliteta. Posebnost kompanije Core ogleda se i u spoju dvije oblasti koje na prvi pogled nemaju mnogo dodirnih tačaka konstrukcije i IT rješenja. Upravo kroz tu kombinaciju razvijaju inovacije koje prate savremene tehnološke trendove, uključujući i rješenja zasnovana na vještačkoj inteligenciji. Jedan od najkonkretnijih primjera tog spoja jeste razvoj električnog skutera, prototipa koji objedinjuje i inžinjerska i softverska rješenja nastala u Bosni i Hercegovini. Ipak, iza svega ne stoji samo tehnologija, već i jasna filozofija poslovanja. Ceribašić naglašava da su vrijednosti poput kvaliteta, pouzdanosti i timskog rada temelj na kojem su gradili svoj put, ali i razlog zbog kojeg su ih globalni klijenti prepoznali. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailAmer Bekić, jedan je od onih koji su uspjeli tokom karijere osvajati Premijer ligu sa dva kluba, svojim golovima pomagati da klub za koji nastupa osvaja trofeje, a mimo terena plijeniti svojom skromnošću i jednostavnošću. Fudbal je počeo trenirati u Slobodi, za koji je kasnije i debitovao u seniorskom timu, a svoju prvu seniorsku utakmicu obilježio je i prvi pogodak.Igrao je u dresovima drugih klubova protiv Slobode i kako sam kaže nije mu bilo jednostavno vraćati se na Tušanj. Ipak, kao profesionalac davao je svoj maksimum na terenu u dresu kluba za koji je igrao. U Slobodu se vraćao više puta, a kako sam kaže grad Tuzla i FK Sloboda zaslužuju puno više od pukih obećanja iz godine u godinu.Njegov fudbalski put mijenja odlazak u Zrinjski. U redove Mostaraca je stigao praktično iz juniora Slobode, a gledao ga je trener kojeg bi kako kaže preporučio svakome u tom "tranzicijskom" periodu. Nije mu bilo lako u tom periodu, jer je bio zaista mlad.U Zrinjskom je stigao do titule prvaka, koje se kako kaže rado sjeća, jer na kraju svake karijere ostanu trofeji i titule. U prvom mandatu je bio u Mostaru tri godine, u drugom još godinu dana.Jedan je od onih koji je igrao i mostarski i sarajevski derbi. Onaj derbi u Mostaru je malo drugačiji od sarajevskog. Sarajevski derbi, kako kaže, može ti donijeti "mir ili nemir". Zavisi od konačnog rezultata.Imao je ponude iz Španije i Kine, ali se na kraju nije realizovalo. Prvo je ponuda bila iz Getafea, ali je tada odabran domaći igrač. U Kini je bio na pragu prelaska u redove Guangzhoua, a trener je bio Sven-Goran Eriksson. Ipak, i tu su se desili neke stvari i do odlaska nije došlo.Nakon Zrinjskog stigao je u redove Sarajeva, sa kojim je također osvojio titulu prvaka BiH. U svojoj karijeri nastupao je u Kazahstanu u redovima Tobola, u Indoneziji za Borneo, potom hrvatsku Opatiju, a danas nastupa za Radnik iz Hadžića u Prvoj ligi Federacije BiH. Paralelno je krenuo sa školovanjem za trenera, što znači da sebe vidi u fudbalu i nakon završetka aktivne igračke karijere. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailDanas je 4. maj, dan kada je prije 46 godina umro Tito. Josip Broz je rođen u Kumrovcu, 7. maja 1892, iako je omladina socijalističke Jugoslavije 25. maj slavila kao svoj Dan mladosti i njegov rođendan. Tito je bio komunista, revolucionar, političar i državnik, inicijator i prvi glavni tajnik Pokreta nesvrstanih, od 1953. doživotni predsjednik bivše nam zajedničke države. Iako je bio jedan od osnivača Informbiroa, kasnije član Kominforma, 1948. godine izrekao je čuveno Ne staljinizmu, pedesetih godina prošlog stoljeća kumovao radničkom samoupravljanju, 1968. stao uz studente, a zemlja kojomse toliko ponosio i koju su uvažavali i Istok i Zapad devedesetih se raspala u krvi i ratovima. Najgore je prošla Bosna i Hercegovina, prema kojoj je - to se ne smije zaboraviti - imao poseban senzibilitet i u kojoj je volio boraviti.S nama je u novoj epizodi Direktno sa Vildanom Selimbegović akademik Husnija Kamberović. Šta je nama Tito? Kako bi definirao bivšu Jugoslaviju i njen sistem? Koja je Titova uloga u priznavanju Bosne i Hercegovine kao ravnopravne republike bivše Jugoslavije?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU novoj epizodi podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, gost je profesor dr. Igor Jukić, jedan od najznačajnijih stručnjaka iz oblasti kineziologije i sportske pripreme, čovjek koji je radio sa vrhunskim sportistima i reprezentacijama te učestvovao u razvoju sportskih sistema na najvišem nivou.Kroz razgovor se razotkriva šta zaista pravi razliku između vrhunskih i prosječnih sportista. Nije riječ samo o talentu, nego o sistemu koji se gradi godinama, o sinergiji vještine, mentalnog sklopa i fizičke pripreme. Linija čovjek-sportaš-igrač-pobjednik je zapravo put koji bi uvijek trebalo slijediti.Poseban fokus stavljen je na roditelje i razvoj djece. Prof. Jukić upozorava na jednu od najvećih grešaka današnjice: preranu specijalizaciju i tretiranje djece kao investicije. Umjesto toga, naglašava važnost multilateralnog razvoja i dugoročnog pristupa.- Dajte djeci priliku da upoznaju različite sportove, jasan je prof. Jukić.Razgovor se potom širi na širu sliku, na ono što većina ljudi ne vidi.- Ljudi ne razumiju i ne daju važnost onome što ne vide, kaže Jukić, govoreći o nevidljivom dijelu treninga koji uključuje san, ishranu, psihološku pripremu i svakodnevne navike.U drugom dijelu epizode otvara se tema medicine životnog stila, koncepta koji sve više dobija na značaju u svijetu. Riječ je o pristupu koji se temelji na šest ključnih faktora: tjelesna aktivnost, prehrana, san, upravljanje stresom, izbjegavanje ovisnosti i društvena povezanost. Upravo kombinacija ovih elemenata, kako ističe Jukić, može prevenirati, ali i liječiti brojne hronične bolesti.- Mi pričamo o jednoj vrlo važnoj temi, takozvana priča o tri sestre blizanke. S jedne strane invazivna medicina. Zahvaljujući tehnologiji i znanosti u biomedicinskim područjima, mi zapravo imamo mogućnost da se doslovno spašavaju životi invazivnom medicinom. Imamo nevjerojatno razvijenu farmaciju koja svojim supstancama, svojim lijekovima zapravo pomaže u liječenju, izlječenju, pa čak i spašavanju života. Imamo treću stvar, medicinu životnog stila. Njih tri idu uvijek zajedno. Jer nema te operacije, teške operacije i lijeka koji nisu učinkovitiji s medicinom životnog stila, poručuje prof. Jukić.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailSuada Kapić pripada generaciji umjetnica i autorica čiji je profesionalni put nepovratno obilježen iskustvom rata u Sarajevu. Upravo iz tog iskustva razvila je dugogodišnji rad na prikupljanju svjedočanstava o životu u opsjednutom gradu, formirajući jedinstvenu arhivu koja danas broji oko šest hiljada ličnih priča i odgovora. Kapić je glumica, rediteljka i scenaristkinja, ali i osnivačica prve nezavisne medijske kuće u tadašnjoj Jugoslaviji - FAMA. Pričali su o prvoj okupaciji Grbavice 2. 3. 1992. godine koju je doživjela direktno, kada je izgubila oca zbog nemogućnosti dolaska hitne pomoći i kada je ubrzo nakon toga pobjegla u drugi dio grada te bila izbjeglica u svom gradu četiri godine.- Dakle, 2. 3. 1992. moj tata je bio bolestan i ponoć je. Sestra me budi i kaže: "Tata, nije dobro, pao je u komu". Ja nazovem hitnu pomoć. Dakle, sve dotle je normalno, normalna urbana atmosfera. Kaže meni ovaj iz hitne pomoći   "Nema govora da vam dođemo", ja mu kažem: "Jeste normalni? Pa doktori ste. Zašto". "Pa vi ste okupirani", kaže on meni. "Kako sam okupirana", pitam ga - "Pa pogledajte kroz prozor" kaže on meni. I ja pogledam kroz prozor, noć je, ne vidi se dobro, ali ti vidiš sjene. Poslije se ispostavi da su te sjene bile sa fantomkama i oružjem. Ostali su dan i po i onda su se povukli. Moj otac je umro jer nisu došli iz hitne pomoći i ležao je u stanu dva dana, prisjeća se Kapić.Nakon svega što se dešavalo u narednih mjesec dana odlučila je da ode sa Grbavice.- Ono što sam doživjela tada i u aprilu, kada nam se sedam vojski izmjenjivalo ispred zgrade, nije mi palo na pamet da ostanem na Grbavici i to je najbolja odluka koju sam donijela. Sestra i ja smo pobjegle i došle na Ciglane. Uspjela sam ponijeti sinu žute tene i pasoš i to je sve što sam iznijela iz stana. A na Ciglanama muzika, sunce, niko pojma nema šta se događa na Grbavici. I tako sam naredne četiri godine bila izbjeglica u svom gradu, ističe Kapić.Na Draganovo pitanje zašto niko s Grbavice nije htio pričati za njenu arhivu Kapić kaže da je vjerovatno jedan od razloga što je onima koji su ostali bilo preteško.- Oni koji su bili na Grbavici neće da govore o tome. To je zapravo bio logor. Ne znam ni koliko je ljudi ubijeno na Grbavici, ne usuđujem se o tome govoriti jer ne znam. To je tema koju niko ne radi, navodi Kapić.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailTri decenije na sceni, hiljade kilometara, bezbroj koncerata i pjesme koje su ostale uz publiku kroz različite generacije. Tako bi se ukratko mogla opisati priča Nevernih beba, muzičkog sastava koji je obilježio regionalnu rock scenu i izgradio vjernu publiku širom domaćeg prostora. Ipak, za Milana Đurđevića, osnivača benda Neverne bebe, tekstopisca, aranžera, producenta te autora filmske i duhovne muzike, suština svega nikada nije bila samo u trajanju, brojkama ili hitovima, nego u ideji koja ih je održala više od tri decenije.Gostujući u podcastu Opet Laka, Đurđević je govorio o tome kako Neverne bebe i danas funkcionišu kao grupa ljudi koja nije prestala vjerovati u ono zbog čega je sve počelo.- Trideset tri godine sanjamo neke svoje snove, živimo neke svoje snove i sanjamo o budućim danima koje ćemo opet obeležiti na neki autentičan i svoj način, rekao je Đurđević.U toj rečenici sažeta je filozofija benda koji je opstajao mimo trendova, bez potrebe da se prilagođava prolaznim pravilima tržišta. Umjesto toga, kako je objasnio, važnije im je bilo ostati autentičnim i graditi odnos s publikom koja prepoznaje iskrenost.- Nema veze koliko nas je. Počeli smo previše da merimo život kvantitetom. Kakav je bio koncert, da li je bilo puno ljudi? A ja posle nekih nastupa, mesec dana osećam da sam duplo bolje nego pre tog koncerta, kazao je Đurđević.Za frontmena benda upravo je publika jedan od najvećih razloga ponosa. Ne govori o njoj kao o statistici ili masi, nego kao o ljudima koji su godinama rasli uz njihove pjesme i vraćali bendu energiju zbog koje trajanje dobija smisao.- Ako sam na nešto ponosan za ove 33 godine, to je profil i kvalitet naše publike. To su ljudi koji mene inspirišu. Kad izađem na binu, uvek sviram drugačije i mislim da je to veče spektakularno važno, rekao je on.Kada je riječ o počecima, prisjetio se kada je kao šesnaestogodišnjak iz rodnog Valjeva otišao u Beograd, u vrijeme kada je rock scena nosila i drugu, mračniju stranu. Upravo tada, kaže, dao je obećanje majci koje nikada nije pogazio.- Rekla mi je samo jedno: “Obećaj da nećeš skliznuti u taj svet poroka, droga, alkohola i cigareta.”, ja sam joj obećao i tog zaveta se držim i dandanas, ispričao je.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailGostujući u Oslobođenoj, Malik Garibija, nacionalni direktor SOS Dječjih sela u BiH, govorio je o ključnim razlikama između domova za djecu bez roditeljske skrbi i SOS modela brige. Kako je pojasnio, SOS Dječja sela nastala su još 1949. godine s idejom da djeca trebaju odrastati u porodičnom okruženju. U poslijeratnom periodu, kada je bilo mnogo siročadi i udovica, cilj je bio povezati ih i stvoriti alternativne porodice. Garibija ističe da u SOS-u duboko vjeruju da stabilna i čvrsta emotivna veza s jednom osobom može u potpunosti promijeniti život djeteta. Upravo u tome vidi suštinsku razliku u odnosu na institucionalni smještaj.Upozorio je da mnoga djeca u Bosni i Hercegovini nemaju iskustvo odrastanja u funkcionalnoj porodici, a neka, iako žive s biološkim roditeljima, nemaju izgrađenu sigurnu emotivnu vezu. Izgradnja takvog odnosa zahtijeva vrijeme i posvećenost, ali kada se uspostavi, donosi duboke promjene; od osjećaja sigurnosti i povjerenja do razvoja identiteta i emocionalne stabilnosti.- Dijete tada dobija osobu kojoj može vjerovati, koja ga čeka i brine o njemu, i to mijenja sve, čak i na nivou razvoja mozga, naglasio je Garibija.Garibija je govorio i o uspjesima mladih koji su odrasli u SOS porodicama, ali i o važnosti zaštite njihove privatnosti. Naglasio je da organizacija strogo čuva identitet djece i mladih iz svog sistema, zbog čega ne iznose njihova imena u javnosti.Posebno je izdvojio i jednu ličnu priču koja ga je, kako kaže, učinila ponosnim. Naime, SOS tim je pomogao mladom čovjeku, koji radi i sam se bori za egzistenciju, da riješi stambeno pitanje. Zahvaljujući solidarnosti bivšeg korisnika programa, koji danas živi u Zagrebu, omogućena je kupovina stana po simboličnoj cijeni.Na pitanje koliko je teško ostati profesionalan u poslu koji direktno utiče na dječje živote, Garibija je priznao da je riječ o izuzetno zahtjevnom zadatku. Ipak, kaže da ga je iskustvo iznenadilo. - Očekivao sam ogromnu težinu i dileme, jer svaka odluka utiče na nečiji život, na neko dijete. Međutim, vrlo brzo sam shvatio da mi nigdje nije bilo lakše donositi odluke, rekao je. Kao ključni razlog naveo je jednostavan, ali presudan princip kojim se vode u radu: najbolji interes djeteta. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailAlen Škoro ljubimac navijača FK Sarajevo, dugo godina bio je daleko od očiju javnosti. Nakon završetka karijere dugo godina je bio u privatnom biznisu, a onda se u dva navrata angažovao u FK Sarajevo. Prvo kao sportski direktor, a potom kao šef Akademije.U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt Škoro je govorio o svom fudbalskom odrastanju, izazovima kroz omladinski period, odnosu sa navijačima, play-offu u kojem je izgubljena titula i ludilu koje je nastalo prilikom njegovog odlaska iz Sarajeva.Zašto su odbijene ponude Werdera i Besiktasa, zašto nije dobio ugovor u Sarajevu, zašto je bio u Ljubljani pola godine bez papira i kako se sve rasplelo, zašto se umivao kada je vidio George Weaha i da li je zaista Didier Drogba kriv što nije uspio u Marseilleu, neke su od tema o kojim smo razgovarali sa bivšim napadačem Sarajeva.U drugom dijelu podcasta, Škoro govori o svom fudbalskom putu i odlasku iz Marseillea, posudbe u Servettu i konačnoj odluci o raskidu ugovora u Francuskoj i prvom povratku na Koševo. Ljudi koji su mu ugrozili karijeru nisu više bili u Sarajevu i uz dogovor sa legendarnim Predragom Pašićem odlučio se na povratak.Kako je sam rekao tokom razgovora, igranje u Sarajevu ga je činilo sretnim i smatrao je da je bio predodređen da igra samo u Sarajevu.Ipak, nakon što je bio u to vrijeme vrlo koristan za klub sa Koševa, ponovo je "morao sreću tražiti" izvan BiH. Pored ponuda Dinama i Hajduka, odlučio je da karijeru nastavi u Austriji, u redovima GAK-a.Nakon tri godine u Austriji odlučio je da prihvati ponudu Rijeke, gdje ga je dočekao aktuelni selektor Hrvatske Zlatko Dalić. Nije uspio da dokaže svoj puni potencijal zbog povreda. Kratka epizoda u Poljskoj brzo je bila završena, a onda dolazi ponovni povratak u Sarajevo. Doživio je novu povredu, a ljekari su mu rekli da je to i kraj njegove karijere, sa 28. godina.Sjajnim igrama te jeseni vratio se sa Sarajevom u borbu za titulu prvaka. Ponudu koju ima iz Meksika odbija, jer je smatrao da bi to mogla biti ta sezona u kojoj će sa Sarajevom osvojiti titulu prvaka. Odbio je ponudu nadajući se da može do trofeja, ali je proljeće bilo razočaravajuće, a na kraju sezone odlučio je da ode u Meksiko.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailPred sami kraj sedmice, u Dubrovniku bi trebalo da bude potpisan međudržavni sporazum Bosne i Hercegovine s Republikom Hrvatskom o izgradnji gasovoda Južna interkonekcija. Priču koja traje godinama i kojoj se i danas, istina uvijeno, suprotstavlja lider HDZ-a BiH Dragan Čović, ubrzala je nova američka administracija spremnošću da investira u ovaj kapitalni projekat. Parlament Federacije je usvojio izmjene Zakona, Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jednoglasno dalo zeleno svjetlo, a Vijeće ministara formiralo grupu za pregovore koji se privode kraju. Uz ministra vanjskih poslova naše zemlje Elmedina Konakovića, u grupi su još državni ministar finansija Srđan Amidžić i četiri federalna ministra, aministar Staša Košarac je delegirao Ljiljanu Lovrić uime ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine. Kad se hoće, sve se može.S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović direktor Sarajevo-gasa iz Istočnog Sarajeva Nedeljko Elek.Kada počinju radovi na gasovodu? Ima li ubrzanje veze sa izborima? Otvara li Južna interkonekcija i priliku da američki plin stigne i u Republiku Srpsku? Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU najnovijoj epizodi podcasta O prostoru, arhitekta Amir Vuk Zec ugostio je akademskog slikara Muhameda Bajramovića, umjetnika čije su stvaralaštvo prepoznali brojni ugledni likovni kritičari. Muhamedovo stvaranje je samozatajno jer, kako Amir Vuk Zec reče u podcastu, istinski vrijedne stvari nisu u životu dostupne „na izvolite“.   Stvarajući izvan glavnih tokova umjetničke promocije, iz svoje Zenice, Bajramović gradi opus koji po snazi izraza i dubini poruke pripada samom vrhu bosanskohercegovačke likovne scene. Odrastao u skromnim okolnostima, na meraji porodičnog imanja u Tetovu nadomak Zenice, u blizini rijeke Bosne, Bajramović je već u najranijim godinama primio ključne lekcije prostora kojem pripada. Taj prostor ga je oblikovao i odredio. Životni put Bajramovića u mnogo čemu simbolizira i put Bosne, a posebno njegove Zenice. Odrastao u vremenu oskudice, ali i u bogatstvu porodičnih i kulturnih vrijednosti, formiran je među tihim, dostojanstvenim ljudima koji su gradili socijalizam, a istovremeno čuvali vlastitu tradiciju. Upravo ta sredina bila je njegova prva i najvažnija škola.S ruksakom na leđima odlazi u Sarajevo, gdje upisuje Srednju školu primijenjenih umjetnosti, instituciju koja je u to vrijeme imala gotovo akademski status. Tamo uči od istaknutih profesora poput Mice Todorović, Voje Dimitrijevića, Arfana Hozića, Rizaha Štetića i Zdenka Grgića, koji će ostaviti snažan trag u njegovom umjetničkom formiranju.Nakon školovanja vraća se u rodni kraj, gdje započinje rad kao nastavnik, a potom nastavlja obrazovanje na Pedagoškom fakultetu. Profesionalni put ga vodi i u građevinsku firmu „Izgradnja“ Zenica, u čijim prostorijama 1983. godine organizuje svoju prvu samostalnu izložbu, trenutak koji označava početak njegovog javnog umjetničkog djelovanja. Ubrzo slijede nagrade i učešća na grupnim izložbama.Kao pripadnik prve generacije diplomaca Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, Bajramović dobija dodatni podstrek za dalji rad i angažman. Postaje jedan od osnivača Likovne galerije u Zenici, pokretač inicijative za izgradnju Muzeja grada Zenice, čiji će kasnije biti i direktor, te jedan od začetnika obnove starog grada Vranduka. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan Mail Glumac i muzičar Marko Grabež posljednjih mjeseci nalazi se u fokusu regionalne publike nakon filma Svadba, koji je ostvario izuzetnu gledanost i ponovo otvorio interes za domaću kinematografiju. Paralelno s tim, Grabež djeluje i kroz bend KOIKOI, potvrđujući kontinuitet rada u muzici, ali i specifičan autorski pravac.U podcastu Opet Laka, govori o tom paralelnom putu, ali i o načinu na koji je takav pristup oblikovan mnogo ranije - kroz odrastanje i različite interese koji nisu nužno vodili u istom smjeru.- Muzika i gluma zajedno me najviše ispunjavaju, ali to nikad nije bilo kao da sam morao da biram jedno ili drugo. Nekako su se stvari dešavale paralelno i uvek sam imao potrebu da radim više stvari odjednom, kaže Grabež, podsjećajući da je kroz djetinjstvo i mladost bio vezan i za sport, posebno košarku, kao još jedan važan segment formiranja.Upravo iz tog iskustva, kako objašnjava, razvija se i odnos prema radu koji ne podrazumijeva strogo definisane ciljeve, nego prostor za pokušaj.- Velika ideja o sebi je da možeš da pogodiš i kada promašiš. To mi je nekako ostalo iz tog perioda, iz sporta i odrastanja, gde nije poenta da uvek budeš tačan, nego da uopšte imaš hrabrost da pokušaš, navodi, dovodeći u vezu lično iskustvo s načinom na koji danas pristupa glumi i muzici.Šta se dešavalo na “generalnoj probi” Svadbe, kako je sa KOIKOI dostigao razinu velikih evropskih pozornica te šta gledatelje očekuje u nastavku domaćeg blokbastera, saznajte u novoj epizodi podcasta Opet Laka.  Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailAna Kotur-Erkić, pravnica, aktivistica za ljudska prava i novinarka, gošća Oslobođene, govorila je o svom odrastanju s dijagnozom cerebralne paralize i iskustvima koja su je oblikovala.Rođena je prije vremena, u sedmom mjesecu trudnoće, što je ostavilo trajne posljedice na njeno zdravlje. Prisjetila se kako su medicinski uslovi krajem osamdesetih bili znatno lošiji nego danas, što je dodatno uticalo na njen razvoj. Njena majka je po rođenju dobila poruku da je mala, ali žilava, što je postalo obilježje Aninog života. Godinama kasnije, ista riječ "žilava" pratila je i iskustvo gubitka njene prerano rođene kćerke. Odrastanje s invaliditetom opisuje kao stalno prilagođavanje i prihvatanje vlastitih granica. Svijest o drugačijem hodu stekla je tek u osmom razredu, kada je prvi put vidjela sebe sa strane. Suočavanje sa vlastitim izgledom izazvalo je kod nje težak period depresije.Govoreći o porodičnim okolnostima, ističe da su se njeni roditelji razveli kada je imala dvije i po godine.- Moji su se razveli zbog ogromne količine nasilja koja je među njima vladala, kaže otvoreno. Govoreći o ljubavi i partnerstvu, ističe da je put do stabilnog odnosa bio daleko od idealizirane slike "živjeli su sretno do kraja života".- Mi smo do tog stadija došli tek nakon što smo prošli jednu Golgotu, kaže, opisujući iskustvo koje naziva tipičnom balkanskom pričom, u kojoj je njen invaliditet često bio problematiziran, dok se partnerov nikada nije dovodio u pitanje. Ulaskom u brak, suočili su se s novim izazovima.Posebno emotivno govori o gubitku njihove kćerke i iskustvu koje je zauvijek obilježilo njihov odnos. Prisjeća se trenutka kada je naslutila da nešto nije u redu.- Ona je taj dan imala krize, on mi se nije javljao sat vremena i već sam bila u panici. Intuitivno sam znala da se nešto desilo, kaže. Ubrzo su se njene sumnje potvrdile.- Čujem korake i u tom trenutku ulazi moj muž s mojom jako dobrom prijateljicom. On ju je nazvao jer je rekao da ne može sam.Upravo u tom činu vidi suštinu njihove povezanosti.- Kad takve stvari podijeliš s nekim, kad neko izabere da nosi teret sat vremena duže nego ti - to jeste za čitav život.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU vremenu kada se uspjeh mjeri brojevima, rastom i širenjem, rijetko se govori o onoj ličnoj cijeni koju takav put nosi. U novoj epizodi podcasta Životna škola, poduzetnik i investitor Ejub Kučuk otvoreno govori o trenutku koji mu je, kako kaže, potpuno promijenio život i redefinisao njegov odnos prema poslu, uspjehu i porodici.Kučuk iza sebe ima više od tri decenije iskustva, međunarodne projekte i poslovne uspjehe koji su ga doveli do samog vrha globalne industrije komunikacija. Međutim, upravo u trenutku kada je bio najbliže tom vrhu, desio se lični lom koji je sve promijenio.- Bio sam u San Franciscu, na jednoj od najvažnijih konferencija, okružen ljudima koji vode svijet tehnologije i biznisa. Sve je bilo savršeno, ali nisam mogao nazvati sina, nisam mogao biti s njim za rođendan. Nisam mogao da ga zagrlim, prisjeća se Kučuk.Taj osjećaj nemoći, u kojem profesionalni uspjeh dolazi u direktan sukob sa ličnim životom, bio je, kako kaže, prijelomni trenutak. - Tog dana sam odlučio da ću pogasiti firme koje imam u inostranstvu i da ću se vratiti. Želio sam biti sa svojom porodicom, govori Kučuk.Ova odluka nije bila jednostavna, niti bez posljedica. Riječ je o biznisima u koje su uloženi milioni i godine rada, ali Kučuk naglašava da je to bio trenutak kada je morao redefinisati šta za njega znači uspjeh.Kroz razgovor otkriva da je dugo živio u uvjerenju da se vrijednost poduzetnika mjeri veličinom firme, brojem zaposlenih i globalnim prisustvom. Danas na to gleda drugačije. Kaže da uspjeh nije koliko imaš firmi ni koliko ljudi radi za tebe. Uspjeh je da imaš život koji ima smisla i ljude oko sebe koji nisu iscrpljeni i koji žele ostati.Njegova lična priča otvara i širu sliku savremenog poslovnog svijeta u kojem se granice između posla i privatnog života sve više brišu. Kako kaže, mnogi ljudi danas rade više nego ikada, ali pritom gube ono najvažnije: vrijeme, zdravlje i odnose.Upozorava da smo smo napravili sistem u kojem ljudi pucaju, u kojem se od njih traži stalno više, a niko ne pita koliko to košta. Upravo iz tog iskustva nastala je i ideja o Balans konferenciji, projektu koji pokušava otvoriti prostor za drugačiji pristup radu i životu. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailAlen Škoro, ljubimac navijača tima sa Koševa, svojevremeno je bio proglašen za legitimnog nasljednika Safeta Sušića, najboljeg fudbalera Bosne i Hercegovine u njenoj historiji.Nedavno je u produkciji MY TV emitovan film "Neispričana priča" u kojoj je Škoro govorio o svemu što mu se dešavalo na početku karijere. U prvom dijelu podcasta (IN)Direkt otkrio nam je zašto je zapravo šutio sve godine, ali i otkrio neke detalje o kojim nije govorio u decenijama iza nas.- Kada se to sve završilo, nisam htio da se te teme otvaraju, da se ponovo diže prašina. Htio sam da se to zatvori i da ja krenem dalje. U tom periodu mi se život promijenio preko noći. Bio sam junior, počeo da igram dobro i sve se nekako okrenulo u moju korist. Možda nisam bio ni spreman za takve stvari. Uvijek sam maštao o tom prvom timu i igranju, tako je sve i krenulo, kazao je Škoro.Fudbalom se počeo baviti u Unisu iz Vogošće, gdje je živio do početka rata. Desetak dječaka iz ulice je krenulo da trenira, a među njima i Alen, koji je brzo dobio nadimak Sule, po legendarnom Safetu Sušiću.Početak rata u potpunosti je promijenio njegov život. Preselili su u Velešiće, a otac je nažalost odmah tokom 1992. godine izgubio život u odbrani Sarajeva, a on je osjetio potrebu da bude oslonac porodice, da na neki način pomogni majci i sestri.- Morao sam brzo da odrastem i da se brinem o sestri i majci. Najviše mi je otac falio u tom periodu gdje je trebao da me zaštiti, nisam imao oslonac tokom svih tih dešavanja oko moje karijere, kaže on.U Sarajevo je stigao na selekciju i bio primljen, iako je dobio "savjete" da ne ide jer tamo mogu igrati samo "babini sinovi". - Odlučio sam da idem. Bila je 1993. godina, došao sam na Koševo, ali su nam rekli da dođemo u Fis za desetak dana, da vide možemo li ostati. Bila je neka gumena lopta, nisi je mogao smiriti, ali to je bila suština probe, da vide možemo li je smiriti, da vide tehniku. Prošli smo, uspjeli i od 1993. godine sam postao član Sarajeva, ispričao je Škoro.Debitovao je na utakmici protiv Gradine iz Srebrenika i to je detalj koji nikada neće zaboraviti. Toliku je tremu imao da je jedva uspio da stavi kostobrane. Od te utakmice krenula je Škorina priča u FK Sarajevo.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailDugo već neki izbori nisu praćeni s toliko pozornosti, kao mađarski, a slavlje koje je uslijedilo odjeknulo je diljem svijeta. Viktoru Orbanu nije pomogao ni američki potpredsjednik J.D. Vance: njegov poraz, s više od milion glasova razlike u korist lidera Tise, potvrda je da Mađari više ne žele autokratu naklonjenog Rusiji. Iako je i Peter Magjar konzervativac, u Bruxellesu, ali i na Balkanu, dočekan je s olakšanjem zbog jasnih proevropskih stavova i čvrstih obećanja da se neće miješati u unutarnje stvari drugih zemalja, za razliku od Orbana, koji je Hrvatskoj crtao karte Velike Mađarske, zarad prijateljstva sa srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i liderom domaćeg SNSD-a Miloradom Dodikom podržavao srpski svet, a islamofobijom i rasizmom se obračunavao s muslimanima i migrantima. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom, Dragan Šormaz, dugogodišnji narodni poslanik u Srbiji i predsjednik Evroatlantskog saveta Srbije. Rođen je u Drvaru, živio je u Lebanu, Negotinu, Velikoj Palanci, Požarevcu, da bi se skrasio u Smederevu. Političku karijeru je počeo u Demokratskoj stranci, bio je i član Srpske napredne stranke, potom pokreta Uvek za Srbiju, no njegova potreba da zadrži slobodu mišljenja i javnih istupa isključila ga je i iz pokreta i onomad iz redova demokrata. SNS je sam napustio. Kada i kako poboljšati odnose Srbije i BiH, kaže tek poslije izbora u BiH 2026. i pada Vučića u Srbiji.- Mora se razgovarati. Po meni, u BiH je potrebno ponovo početi razgovor. I mislim da ljudi treba da glasaju za one koji ne govore o prošlosti, nego za one koji govore o budućnosti. Zločin je bio veliki. Genocid je bio u Srebrenici. Zločin u Sarajevu. I ko zna koliko zločina još. Bilo je zločina i nad Srbima. Ne pričajmo više o zločinima. Obeležavajmo te tužne i teške dane. Ali politiku dajte za budućnost, za potomke. I svaki političar koji priča o prošlosti i naglašava to, taj prepada narod, zaključuje Šormaz i dodaje da je jedino rješenje EU i NATO.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...