slobodnim stilom

Valentino Bošković fiktivni je lik čiju glazbenu priču vješto pletu Branko Dragičević i Josip Radić. Da budemo valentinotovski jezično korektni, liriksote i muziku su izventali, odsvirli i otpivoli Branko i Josip. Valentinotov je četverostoljetni put započeo na Broču, odakle je roketon otišao na Mars, a dočekujemo ga 2046. na Vidovoj gori. Najveći i najbrži fanovi uspjeli su se dočepati karte za taj ivent uz dvostruki LP Vodič kroz galaksiju za redikule. Posljednji pak LP Velika praska figurira i kao album sa samoljepljivim sličicama.Zbog izgradnje priče oko bračkoga svemircota čitav koncept možemo smatrati jezičnom umjetninom, u kojoj jezik nije samo stilska dovitljivost i ne koristi isključivo za Valentinotovu govornu karakterizaciju. Slušajući Valentinota, nerazumljivost postaje drugotna u odnosu na emocionalni aspekt slušanja pjesma. Ili bi barem tako trebalo biti prema sociolingvistima koji popularnost takvog tipa glazbene jezične vratolomije objašnjavaju preko stalne mogućnosti promjena u idiomu kako bi ostali zanimljivi slušateljima, što se najčešće čini ubacivanjem engleskoga. Stoga je moguće da “Ala piš’ i sad za svemirske foje// diši ritki zrok i bit će ti boje!” pjevaju čakavci, štokavci i kajkavci.Može li glazba poput ove koju stvaraju Dragičević i Radić doprinijeti (nesvjesnom) učenju, a da ju ne promatramo (isključivo) kao subverzivnu pojavu na muzičkom nebu ili muzejsku obnovu relikta kako Pasolini shvaća dijalekt? Možda je logičan izbor da je Valentino Bošković progovorio regiolektom, da krene s Brača prema Marsu, da se vraća tek 2046. Tako izmješten i bezvremenski, svevremenski putnik može govoriti jedino jezikom nama neobičnim, stranim, gotovo jednako nerazumljivim kao engleski koji smo prvi put čuli gledajući crtiće na Cartoon Networku. Zašto je Valentinotova makaronika svemirski jezik svima onima koji nisu s Brača pa je stoga njezino usvajanje usporedivo s učenjem engleskoga jezika? Možda bi odgovor trebalo potražiti na kraju Pasolinijeve i Žanićeve rasprave. Dijalekt zasigurno nije više stvar poduke u školama, ali kao što smo imali prilike vidjeti nije ni toliko subverzivna i anarhična pojava, barem ne u našem jezičnom okruženju. Mogli bismo reći da je glazbeni brački valentinotovski dijalekt odozdo, onaj koji se uči neformalnim putem i koji time stvara zajednicu koja nastoji njime govoriti i pisati, upotrebljavati ga, a samim time i održavati mit o Valentinu Boškoviću. Do 2046. svi će zasigurno znati barem izgovoriti Ala jeb’ jarcota!

Dok privodimo drugu sezonu kraju i s prvim danima lita bižimo prema moru, prije stvarnog mora, zaronit ćemo u ono literarno. Otkrivamo kako se stihovima i rečenicama stvara slika mora i koja se sve značenja u nju upisuju. More zapljuskuje obale naše književnosti od samih početaka, a mi vas vodimo u šetnju književnom rivom od mladog zavodnika Splita preko Dubrovnika do Vele Luke di s Oliverom ka i uvik gledamo more, tajnu koja diše, ali otkrivamo i druge tajne otoka. U kombinaciji teksta i jezika, sjećanja, uspomena i osjećaja plovimo između fikcije i fakcije. U ćakuli s morskim ljudima iz našeg književnog svijeta Oljom, Norom i Vladom skiciramo sliku mora:"Dok uplovljavamo u tiho modro padište rastvaraju se u nama hridi ploče i krikoviGledamo more i obrise otoka u daljini.Utopimo li pogled u more rebro će izrezbariti tijelo bez jezika"A jezik će se, kao i Veronika, poigrati značenjima i u svojoj brzopletosti ih promijeniti.

Jedan uskoro slavi 100. rođendan, a drugi tek 20. Koje su im sličnosti, a koje različitosti? Može li se prvi nazvati pretečom drugoga? Radio s jedne, a podcast s druge strane. Za kraj protekle sezone odlučile smo se osvrnuti na medij podcasta te smo provodeći anketu otkrile je li on danas slušaniji od radija. Kakvu im budućnost vi predviđate?

Tradicija ispunjavanja leksikona i spomenara u Hrvatskoj seže barem u 19. stoljeće. Riječ je o posebnom semiotičkom sustavu koji ima svoju gramatiku i višeslojnu organizaciju, a uglavnom tematizira ljubav, prijateljstvo, školske dane ili prolaznost života. Leksikoni i spomenari tumače se iz folklorističke perspektive jer su oblik kolektivnog stvaralaštva djece i mladih. Važni su i razvojnim psiholozima, a u ovoj ćemo im epizodi pridružiti stilistiku. U novoj epizodi slušajte o razlici između leksikona i spomenara, akrostihu, razlikama između muških i ženskih upisa i načinima izbjegavanja imenovanja simpatije.

Tabu teme na poseban način privlače našu pažnju i baš kao i dobra knjiga izazivaju reakciju, propituju postojeća shvaćanja i perspektive. Iako dijelu književnih boema poroci nisu nimalo strani, o njima se u književnosti malo govori. No ipak, s obzirom na to da je književnost svijet slobode u kojemu se ponekad smiju kršiti pravila, ona pronalazi načine da uzdrma granice i u klupko priče uplete i jedan od najvećih tabua: drogu. Što nam književni tekst može reći o temi droge, različitim perspektivama na ovisnost, načinima na koje se ona uklapa u psihološke i emocionalne svjetove likova, društveni kontekst i kulturu, otkrivamo u novoj epizodi.

Jeste li čuli za podjelu hrvatske književnosti na konzervativnu i inovativnu? Ova dva suprotstavljena stajališta potkrijepljena su brojnim primjerima, a možda će vas iznenaditi koje autore odlikuje tzv. konzervativni, a koje inovativni stil pisanja. U novoj ćete epizodi čuti primjere književnih djela za koja niste ni znali da postoje, a koja je ponudio – ChatGPT. Nakon početne književne rasprave započinjemo usporedbu između stroja i čovjeka. Može li se smišljanje novih ideja i pisanje scenarija prepustiti stroju? Kako se razlikuju odgovori ChatGPT Matoša od onih u studentskoj zadaći? I hoće li tema sljedeće epizode zaista biti modni stilovi?Otkrijte tajne procesa stvaranja epizoda – ChatGPT vs. čovjek. Na našem podcastu zaronite u svijet umjetne inteligencije i otkrijte kako se razlikuje od ljudske kreativnosti. Pridružite nam se i budite svjedoci ove zanimljive rasprave!Pogodili ste, kraj opisa napisao je ChatGPT.

Elektroničku poruku najčešće komercijalnoga sadržaja, nerijetko vezanu uz kakvu obmanu i primatelju poslanu bez prethodnog interesa pronaći ćete u pretincu „Neželjena pošta“. U taj će pretinac zaviriti semiotika, retorika i stilistika.Tko su neobični pošiljatelji i možemo li im vjerovati? Što nam o pošiljateljima poruke govore jezik i stil? Je li zaista riječ o odvjetniku dalekoga rođaka ili saudijskom princu?

Igrajući se s alatom umjetne inteligencije Midjourney, jedan od najpoznatijih teoretičara novih medija i artificijelne umjetnosti Lev Manovich stvara sliku naslovljenu "Maljevičeva i Boschova slika, jesen 2022". Generirana slika sadrži Maljevičeve apstraktne oblike te mnoštvo poznatih Boschovih ljudskih i animalnih figura prilagođenih perspektivi slike i Manovich je prilično zadovoljan ishodom upisanih zahtjeva u Midjourney. Igra se nastavlja s novim zahtjevom - alat treba generirati sliku koja će prikazivati ocvale božure, a koje je naslikao Caspar David Friedrich. Manovich tada primjećuje da slika doista sadrži elemente Friedrichova stila kao što su kombiniranje hladnih boja i stvaranje dramatične atmosfere. Ipak tipovi linija, prikazivanje detalja i simetrična kompozicija nisu stilska obilježja Friedrichovih stvarnih slika - no nu ih na ai-božurima. Pokušavajući objasniti prednosti i mane, ali ponajprije mogućnosti, korištenja umjetne inteligencije u umjetnosti, Manovich se oslanja na dobro poznat odnos sadržaja i forme, odnosno u kontekstu rasprava o umjetnoj inteligencije češće upotrijebljene pojmove predmet i stil. Zaključuje tako teoretičar da se najuspješniji rezultati u alatima umjetne inteligencije mogu dobiti ako je predmet zahtjeva česta ili tipična pojava na slikama umjetnika u čijem stilu želimo dobiti generiranu sliku. AI može crpsti elemente umjetnikova stila i potom ih prišiti različitim predmetima ili sadržajima. Za neke je pak umjetnike sadržaj neodvojiv od stila pa AI ne može proizvesti zadovoljavajuću umjetninu. Dok smo na razini da nas pojava umjetne inteligencije još uvijek dobro zabavlja i otvara možda već davno zatvorena poglavlja kao što je odnos forme i sadržaja te proširuje shvaćanje stila, odlučili smo provjeriti kako bi AI-alat kao što je Chat GPT mogao simulirati razgovor s Antunom Gustavom Matošem te koliko bi odgovori bili u skladu s Matoševim jezikom i stilom. AI Matoš odgovarao je na pitanja o svojim suvremenicima, kritici, Zagrebu, gradonačelniku Milanu Amrušu, recikliranju, ratovima i najdražim birtijama. Kako je razgovor odmicao, a i stalno ga se podsjećalo da je on AGM, a ne AI, odgovori su postajali bolji i koncentriraniji. Započeli smo sa stilskim potpisom, a završili s rakijom u današnjoj epizodi, oprostit ćete na promjeni redoslijeda, ali ipak je posebna pojava u gostima. Artificijelnom je Matošu glas dao Igor Jurilj.

Braco, buraz, brat, brajan, bratac, seka, sestrica, sister - riječi su koje različitim stilovima i jezicima označavaju odnos koji nas prati od malih nogu, a jedna je od najljepših uloga u paketu zvanom identitet.Otkrivamo koje sve značenjske nijanse u to upisuje književni tekst, igrajući se različitim (slobodnim) stilovima. Počevši od tekstova koji stoje u temeljima naše kulture, pa zakoračivši i u one suvremenije, promatramo kompleksnost i kreiranje slike braće i sestara. Nalazi li se ubojstvo u baš svakom njihovom sukobu ili je ljubav ta koja ga nadvlada?O složenosti ove teme saznat ćemo skupljajući kamenčić po kamenčić na puteljku književnog teksta.

Što je prvo što napravite kada otvorite oči? Uđete li prvo na Wapp, Face, Instagram ili možda TikTok? Naživcirate li se kada vam pristižu tuđe rečenice razdvojene u deset poruka, ili ste možda vi jedna od takvih osoba? Naše godište čini svoje u privilegiranju određene društvene mreže, a generacijski jaz vidljiv je i u načinu komuniciranja - u pisanom razgovornom stilu, pa tako ni točka nije više samo ono što je nekad bila. Što je danas bitnije - imati prijatelje ili pratitelje - pokušale smo doznati u malom istraživačkom pothvatu. Rezultate saznajte u novoj epizodi!

Brojne crtiće i animirane filmove pamtimo upravo prema pjesmama kojima se oni najavljuju ili se u njima pojavljuju. Pjesme nas pozivaju na gledanje, a ponekad funkcioniraju poput narativa pomoću kojeg pratimo radnju. „Puštam sve” pjevat će Elsa u filmu „Frozen”, a mi vas i ovoga puta pozivamo da pustite epizodu i poslušate ponešto o obilježenom redu riječi, jezičnom ludizmu, Jakobsonovim funkcijama i zanimljivim jezičnim izborima. Poslušajte što o pjesmama iz crtića ima reći stilistika.

Tražili smo autora i pronašli smo ga - u tekstu, u didaskaliji, među likovima, na pozornici, među glumcima, s različitim licima. Ovo nije citirana replika iz najpoznatije Pirandellove drame, a nije ni didaskalijska rečenica u Martinićevu tekstu, ali je zgodna poveznica između navedene dvojice. I dok Pirandellovo autorstvo još živi samo kroz izvedbe i iščitavanja njegovih drama, kao i njegova stvorenja, Ivor Martinić oživljava likove stvarajući ih autorskim perom, ali i sam živi i oživljava na pozornici. Stoga smo našega današnjega gosta uhvatili na kratkom posjetu Hrvatsko,j i prije nego se vrati u Barcelonu, između ostaloga da ga pitamo: hoće li autor živjeti vječno ako se ustane i na pozornici, a ne samo na papiru? Uhvatili smo i kairosa jer se u čak trima zagrebačkim kazalištima Kunstteatar, &TD i ZKM izvode četiri Martinićeva teksta: Bilo bi šteta da biljke krepaju, Jackpot, Drama o Mirjani i ovima oko nje te Dobro je dok umiremo po redu. Razgovarali smo o pozicioniranju dramskoga teksta između književnosti i kazališta, jezičnostilskim obilježjima u navedenim dramama i autorskim stilskim silnicama, a dotaknuli smo se i kazališne kritike, odnosno pokušaja kazališne kritike. Detaljnije smo komentirali kako kategorija prostornosti može utjecati na dramsko stvaralaštvo, što sve podrazumijeva intimizacija s publikom u kazališnom okruženju, po čemu se razlikuje pisanje dramskoga teksta i scenarija, može li dramski lik oživjeti na papiru životom stvarnoga lica glumice.Bilo bi šteta da epizoda bude bez glazbe pa prije i poslije stilskoga potpisa slušate dvije skladbe inspirirane Biljkama, a pjeva ih i velikodušno ustupa Maja Posavec. Uživajte!

Dubravka Ugrešić jedna je od najpoznatijih hrvatskih književnica, lisica postmoderne književne scene čiji se identitet u medijima nerijetko povezuje s političkim kontekstom. No, iako se politika na razne načine uvlači u društvo, kulturu i književnost, ona je kod ove autorice tek jedan od materijala za tkanje književnog teksta. Stoga ćemo u oslikavanju portreta Dubravke Ugrešić pažnju vratiti na posebnosti književnog teksta. Analizirajući žanrovski raznolik opus, bogat intertekstualnim i metatekstualnim poigravanjima, potvrdit ćemo još jednom da je ona ponajprije vrsna književnica koja svojim ironičnim, ciničnim i ponekad sarkastičnim stilom u mreži tekstualnih odnosa oblikuje zanimljivu sliku suvremenog društva i čovjeka.

„U početku bijaše Riječ…” Koliko riječi mogu biti djelotvorne zna se od početka, a koliko efektne zna se po kraju. Ili je možda obrnuto? Pamtite li knjige i filmove po njihovim početcima ili krajevima? Što je važnije? Kako biste zamislili nastavak „priče” koja počinje riječima: „Morfologija je more”? Zašto Kiklop završava riječju Zoopolis? I kako izgleda Youtube trend koji knjigu ocjenjuje prema prvoj rečenici?Pokušale smo protumačiti važnost kompozicije književnoga djela na temelju početka i kraja. Je li svaki kraj zapravo novi početak?Pridružite nam se u kontrastu nad kontrastima: početak i kraj, nebo i zemlja.

Generaciju Z čine svi oni rođeni između 1997. i 2012. godine, a jedno od glavnih obilježja ove generacije leži u činjenici da se internetom služe od malih nogu. Obilježava ih poseban smisao za humor dodatno začinjen ironijskim osvrtom na sadašnjost i prošlost. Generacija Z nezamisliva je bez memova, a da bi mem bio uspješan mora zadovoljavati neke vrlo neobične kriterije: šala koja se memom iznosi mora biti potpuno nelogična, vizualni elementi moraju biti neusklađeni, protagonist je tim bolji što je neodređeniji, a za potpuno razumijevanje nužan je kontekst (a to onda može zbunjujuće djelovati na one koji generaciji Z ne pripadaju). Kako su studenti neizostavan dio generacije Z, u ovoj se epizodi osvrćemo i na njihove muke.U novoj epizodi saznajte u kakvom su odnosu vječni student i brucoš, tko su novi romantičari i kako generacije Z naglašava ironiju.

Krene od pitanja. Onih na razini uočenih detalja u upečatljivim filmovima - može li se Colmovo rezanje vlastitih prstiju u Dušama otoka izdignuti na razinu globalne metafore, jesu li Thomas Wake i Thomas Howard u Svjetioniku Eggersovi Protej i Prometej, što me u Phillipsovu Jokeru podsjeća na Scorsesejeva Taksista (osim očite spone u liku i djelu De Nira). U pokušaju odgonetanja shvatiš da prelaziš na davno postavljene i nikad do kraja razriješene probleme - što podrazumijevamo pod konceptualizacijom filmskoga stila kao simptoma i otklona, ali i definicijom stila kao potpisa, možemo li koncepta stila kao žanra (Grci nam ukradoše sve genijalne ideje) prenijeti na filmsku umjetnost ili je on ostvaren samo u sintagmi žanrovski stil. Krunoslav Lučić, docent s Katedre za filmologiju na Odsjeku za komparativnu književnost, u ovosubotnjem razgovoru skretničar je koji nam omogućuje lakši prijelaz s kolosijeka užih na kolosijek općenitijih pitanja. Ponekad međutim pitanja proizvode nova pitanja i promišljanja pa smo pokušali rastumačiti odnos filmskoga stila i žanra, pojmove kao što su stilizirani film, film bez stila i filmičnost, odnos redatelja i autora, što je glavno razlikovno obilježje filma kao umjetnosti, tretiranje vremena i prostora u filmu kao audio-vizualnoj umjetnosti. Odmaknuli smo se na trenutak od “sličica stvari na tankim opnicama” i dotaknuli se otvaranja oskarovskih nominacija prema filmovima o superjunacima te aktualizirali vjekovječno “okretanje očima” na spomen hrvatskoga filma. I sve to uz zamašno oprimjeravanje iz filmova kao što su već spomenuti Joker i Duše otoka, ali i redom Tatica u suknji, Zamka za roditelje, Komandos, Top Gun, Crnci, Ne gledaj mi u pijat, Sonja i bik, Jastog-Očnjak-Ubojstvo svetog jelena, ali i serija poput Počivali u miru, Područje bez signala i Mindhunter (Fincheru, fejzbučka te grupa traži!). A posljednja stanica na koju pristiže naš filmski vlak jest kladionica ususret dodjeli Oscara. Kruno tipuje na Spielbergove Fabelmanove, a Gabrijela na Kwanov i Scheinertov Sve u isto vrijeme. Javite koji ste tim ili na što vi tipujete - kladuša je otvorena!

Iako je karneval prošao, mi se još nakratko zadržavamo na likovima koje smo izvukle iz sjene. Dok se čarobni napitak krčka, na metlama letimo u svijet demona, vještica i čudovišta, puštamo crnog mačka da nam pređe preko puta i suočavamo se sa strahovima. Otkrivamo da su oni kao i likovi koji ih utjelovljuju proizvod kulture i društva, ali i izvor inspiracije i pogonsko gorivo književnog teksta. Prepuštajući pozornicu misterioznim i jezivim likovima, istražujemo njihovu slojevitost i dubinu. Kako su procurili kroz zidove i uvukli se ispod vrata u književnost od srednjeg vijeka pa sve do suvremenosti i kako se tekstualnim i stilskim moćima vještice pretvaraju u prave mačke, crni mačak u demona psihe, a Minotaur i Kiklop u čudovišta iz ormara? Proričemo u novoj epizodi, čitajući iz dlana književnog teksta.

Mit čini temelj ljudske povijesti, temelj prvih priča književnosti, ali i onih najnovijih. Grčka mitologija pokušala je odgovoriti na pitanja o postanku svijeta, dok slavenska objašnjava protjecanje vremena i nudi priču o dolasku proljeća. Slavenska mitologija možda nema jabuku razdora, ali ima onu koju zaručnica poklanja svome odabraniku. „Morski ljudi” postojali su i prije pjesme grupe Silente, a vile nisu nestale, već su viđene i prije 15 godina.Muze su i nas inspirirale, a u novoj epizodi otkrivamo pravi identitet Ive i Mare iz usmene književnosti i kako je nastao ples „most” koji se pleše na svadbama! Novi kontrast čine grčka i slavenska mitologija, ali i mitologija nekad i – danas.

Svjedoci smo sve veće popularnosti pub kvizova, ali i onih koji se emitiraju na malim ekranima, pritom posebno mislimo na „Potjeru” i „Milijunaš”. Dobar kviz sačinjavaju dobra pitanja, a umijeće se sastavljanja pitanja može sagledati iz stilističke perspektive ako uzmemo u obzir potrebu za jasnoćom. „Potjera” i „Milijunaš” u tom se kontekstu zbog svoje različite strukture služe različitim sredstvima. Zajednička im je potreba za kontekstualizacijom, posezanje za različitim rječotvornim postupcima, oslanjanje na usmenoknjiževne oblike i poigravanje jezikom tako što tematiziraju stilske figure, ali i obiluju njima.U novoj epizodi uspoređujemo „Potjeru” i „Milijunaš”.

Zapadnjačko poimanje tijela temelji se na Platonovu dualizmu duha i tijela, koje se kasnije prenijelo na kršćansku filozofiju i Descartesovu opoziciju uma i tijela. Pritom su tijelu pridavane negativne karakteristike drugotnoga, sramnoga ili nepoželjnoga prema aktivnome duhu.Danas pak utjecaj takvoga razmišljanja vidimo u logocentričnome stavu koje jezik smatra glavnim sredstvom izražavanja.Jezik je međutim društveno uvjetovan, ono izgovoreno, ali i mišljeno oblikovano je na društveno poželjnoj istini. Stoga tjelesnost postaje mjesto otpora i prostor oslobađanja.Možda se pronalazak otpora i slobode u izvanjezičnome najbolje očituje u punku. Glazbeni žanr koji nastaje pod krilaticom "svaki urlik na pravom mjestu vrijedan je kao bilo koji stih" teži narušavanju postojećih kodova, diletantizmu, ali također otvara prostor teatralizaciji koncertnih nastupa od jednostavnih gesti do složenih performansa kao što je body art.S Ljubicom Anđelković Džambić razgovarali smo o nekoliko napetosti:"čista poezija" i rock-pjesništvo, jezik i tijelo, književnost i performans. Navedeni se pojmovi provlače kao lajtmotivi kroz stvaralaštvo Ivice Čuljka, poznatijeg kao Satan Panonski, koje Anđelković opisuje kao poetiku otpora i estetiku šoka. Zanimalo nas je koje su sličnosti, a koje razlike između poezije u užem smislu i rock-pjesništva, može li ritmičnost biti zajedničko obilježje oboma, što podrazumijeva poetika otpora u poeziji, što je razlikovno obilježje kazališne, odnosno izvedbene umjetnosti prema književnosti.Nastavljamo se kretati na rubnim ivicama margine tragajući za stilistikom u otporu.Uživajte u novoj epizodi s gošćom.

Kako se slika Slavonije oblikuje u književnosti i kako Slavoniju ispisati sredstvima književnog teksta? Čak i ako je instinktivni odgovor na ovo metaliterarno pitanje "de dobro je", mi otvaramo književnu kapiju i skrećemo pozornost na regiju koja je nerijetko marginalizirana i povezivana s određenim označiteljima njena kulturnog identiteta. Krećemo bećarskim sokakom na put prema književnom imaginariju Slavonije, povezujući ga pritom s raznolikim motivskim i tematskim okvirima, stilovima i identitetima, kulturama i jezicima. Od arkadije do sablasne slavonske šume, od čuvarice tradicije do bećaruše, od sv. Ante do Derviš age, istražujemo slojeve literarne slike i u nju upisujemo nova značenja.Jesu li Slavonci lijeni ili radišni i je li ljepota Slavonije njen blagoslov ili prokletstvo? Otkrivamo u novoj epizodi Književnog složenca.

Pa bi sidi, pa bi smišljaj, pa bi snimaj...Slažete li se s tim da je dijalekt temelj identiteta? Zašto se dijalektalna književnost ipak najčešće svrstava u zasebnu kategoriju s naglaskom na atributu „dijalektalna”? Zašto se u nastavi Hrvatskoga jezika, ali i u sastavljanju antologija hrvatskog pjesništva, ona u potpunosti zaobilazi?Kolarova borba za ravnopravnost nastavlja se, a u novoj epizodi pridružuju joj se Ana i Helena.Ovoga puta ne slušajte samo o čemu govore, već i kako!

U starijoj se literaturi neposrednost određuje kao osnovno obilježje publicističkog funkcionalnog stila. Iz toga se može zaključiti da bi uloga naslova bila iznošenje semantičke strukture teksta, odnosno iznošenje jasne predodžbe o čemu je tekst. Clickbait, mamilica ili klikolovka narušava tu ulogu naslova, a u prvi plan postavlja pragmatičku funkciju. Privlačenje čitateljske pozornosti postiže se raznim ekspresivnim sredstvima, jezičnim igrama, stilskim figurama i grafostilističkim postupcima.NEĆETE VJEROVATI što se dogodilo u novoj epizodi Slobodnim stilom od A do Ž!!!

nikada nećeš pronaći izlaz iz ove metafore, zar ne?Pokušaj izlaska iz metafore pjesnička je slika koja povezuje pjesničku zbirku Davide, svašta su mi radili i roman Zemlja bez sutona pjesnikinje i prozaistice, naše prve gošće ove godine Marije Andrijašević.I dok se pjesnički subjekt i protagonistkinja njezina romana trude pobjeći od figure, Andrijašević gradi fiktivni svijet na temeljima konceptualnoga polja u kojemu ljudi postaju biljke. Iskustveno i nesvjesno naš svakodnevni jezik obilježen je upravo tim konceptualnim metaforama pa tako poznajemo pojmove kao što su obiteljsko stablo, najplodniji izdanak obitelji, cvijet mladosti itd. Poetski jezik međutim teži rastvaranju već standardiziranih slika i propitivanju ustaljenih obrazaca koje potvrđujemo vlastitim ponašanjem. Stoga florni parnjaci nastali u Zemlji bez sutona čine obiteljsko stablo koje poziva društvo na kritičko promišljanje o odnosu otac – dijete, o ulozi muškarca ili oca u posttranzicijskom društvu i može li se naše društvo nositi s transformacijama koje u tom kontekstu doživljava. Sa spisateljicom smo razgovarali i o različitim književnim utjecajima, o gradnji (jezične) karakterizacije likova, odnosu grada i sela, klasnim razlikama i pomalo neočekivano o dijalogu, koji se prometnuo kao jezičnostilsko obilježje autoričine proze i poezije. Zanimalo nas je što treba sadržavati i kako treba izgledati dobar dijalog, što joj nude poezija, a što proza kao književne vrste i želi li se okušati u pisanju dramskoga teksta.Ništa bez stilskoga potpisa na kraju. Dobili smo novu najdražu stilsku figuru pa bacite lajk i uho na najnoviju epizodu!

Dok se Božić tiho šulja u grad čarolijom kao u bajci, mi istražujemo stranice koje su ispunjene čudnim i čudesnim. Otkrivamo što povezuje vještice u čarobnoj šumi i likove u betlehemskoj štalici, krampusa i Prometeja, Držića i Dickensa, Božić i nogomet. Pokazujemo kako se u mreži teksta stvaraju svjetovi u kojima nevidljivi dobivaju glas, a žene istovremeno ruše i čuvaju tradiciju. Zašto je Grinch ukrao Božić, a pripovjedač zaboravio stihove božićnih pjesama – poslušajte u završnoj blagdanskoj književnoj poslastici. Zaboravile smo spomenuti naziv posljednje priče o kojoj govorimo, u pitanju je Jerzy Pilch i „Don Juanova pastorala.“

U to vrijeme godišta…Vlakom u snijegu došli smo do Adventa.U novoj epizodi KontrastiPronašli su fikciju u stvarnosti. Koja književna djela vas podsjećaju na Božić? Prošećite s nama hladnim Zagrebom iz topline svoga doma i stavite u kontrast ovogodišnji Advent s mjestima iz tih djela. Mi smo se provozale uspinjačom s Ljubanom, Dragom i Perom, a Nokturno u parku Grič uputio nas je na nokturno u poeziji. Polarnim ekspresom stigle smo do Splita i vidjele kako je praviti snjegovića pored mora.Za još kontrasta u božićnim tradicijama i božićnim motivima poslušajte novu epizodu!

Kuharice su, za razliku od dnevnika i memoara, dugo vremena ostale izvan interesa društvenih i humanističkih znanosti. Danas ćemo za recepte Searleovom terminologijom reći da su direktivi, odnosno tekstna vrsta kojoj je cilj navesti ljude da nešto učine. Osim popisa sastojaka svaki recept sadrži i upute za pripremu, a posebnost u jeziku i stilu kuharica očituje se ne samo u kuharskoj terminologiji nego i u neobičnoj uporabi glagolskih oblika, pridjeva te posebnih načina postizanja ekonomičnosti.U novoj epizodi bavimo se stilistikom božićnih recepata – onih koje su napisale naše majke, bake, tete i onih koje smo možda čitali u kuharicama. Uz sve to, recepti danas kolaju i društvenim mrežama kao posebni tip digitalne kuharice, ali s određenim razlikama u odnosu na tradicionalne.

O čemu lingvisti i stilističari govore kada govore o nogometu?Najčešće komentiraju jezik i stil sportskih prijenosa i kolumnista, pri čemu se naglašava izostanak originalnosti u izrazu i izražavanja istinskih emocija. Kritizira se šabloniziranost i predvidljivost jezičnih izraza, a Silić izravno zahtijeva što manje prenemaganja poput: "Pavićevo nabacivanje Posavec je glavom pretvorio u pogodak.".Iako je uvriježeno mišljenje da istančan stil i sportska kolumna ne idu ruku pod ruku, postoje brojni primjeri u kojima nogomet i pisanje o njemu čine moćnu simbiozu. Cilj je ovoga subotnjega specijala u trajanju utakmice s produžecima iz stilističke perspektive razložiti posebnost narativa i stila sportske kolumne, ali i sva pozadinska zbivanja koja prate trenutačnu nogometnu euforiju.U prvom poluvremenu stilističkoj se ekipi pridružuje Marko Tomaš, pjesnik i sportski novinar. S Tomašem razgovaramo o kolumnama "Teorija ravne lopte" i "Potez dana". Zanimalo nas je u kojoj mjeri možemo povezati fikciju i nogomet, kako se upotrebom drugoga lica jednine upisuje subjektivan doživljaj igre određenoga igrača, tko zaslužuje postati glavni lik u kolumni te kakav je tip izbornika Ivica Osim, čiju je biografiju pisao Tomaš. Saznali smo čiji stil igre kolumnist preferira kao i njegove prognoze finalista Svjetskoga prvenstva.U fokusu je drugog poluvremena Juraj Vrdoljak, novinar i kolumnist portala Telesport. Dotaknuli smo se novinarovih spisateljskih stilskih uzora i potrebe da se o nogometu piše kroz prizmu filmske i glazbene umjetnosti. Komentirali smo novije teorijsko tumačenje derbija i mitologizacije suprotstavljenosti navijačkih skupina. Zanimalo nas je i zašto je Vrdoljaku važno psihološke poniranje u nogometne ličnosti kao što su izbornik Dalić, Lovren, Petković.Poznato je da se sve napete utakmice rješavaju u produžecima. Naši su se gosti potrudili da ovaj specijal završe s originalnim stilskim potpisom. Stoga nemojte gasiti epizodu prije posljednjeg zvižduka.

Tamo tamo daleko, iza sedam gora i sedam mora, dvije su čarobnice stajale na vratima dječje književnosti, svijeta zaogrnutog velom bajke, bezbrižnosti i mašte i u njemu otkrivale skrivene slojeve i značenja. Svojim čarolijama razbile su ružičaste naočale i idiličnu sliku svijeta, ali i otkrile tajnu formulu suočavanja sa strahovima. Kako izgleda svijet bajki i predaja kada u njega malo dublje zaronimo i pogledamo ga iz nove perspektive? Što se sve krije u njemu? Jesu li vještice zle demonske žene ili samo princeze koje nitko nije spasio? Je li princa dovela sudba, kob ili konj? Otkrijte u našoj vrlo zapetljanoj priči.

Slika vs. zvuk. Brad Pitt vs. Leonardo DiCaprio. Književnost vs. film.Knjigu prevedenu na različite jezike smatramo istim umjetničkim djelom. Treba li se onda i film nastao na temelju knjige smatrati intersemiotičkim prijevodom, kao što to tvrdi Jakobson? Ili je konačno došlo vrijeme da se dvije umjetnosti razdvoje? Očekujemo li da ćemo na filmu čuti omiljenu knjigu riječ po riječ ili je bitnije da se prenese „duša djela”? Čak i ako je vaš odgovor na navedeno: „Iskreno, draga moja, baš me briga”, poslušajte novu epizodu kako biste saznali odakle je taj citat i usput pretresli dojmove na postavljene kontraste!

J. L. Austin u knjizi „Kako djelovati riječima” rečenice kojima se izvodi neka radnja naziva performativnim rečenicama. Kao najpoznatiji primjer navodi rečenicu „Uzimam [I do] (tj. ovu ženu za svoju zakonitu suprugu)”. Vrijeme u kojemu živimo dodatno naglašava performativnost jezika, a to se posebice ogleda u prodajnim strategijama. U novoj smo epizodi iz stilističke, pragmalingvističke i retoričke perspektive analizirale upute i savjete koje osoblje trgovina odjećom primjenjuje u prodaji.

Postoji nekoliko različitih definicija i određenja što čini vic i šalu i barem jednako toliko različitih mišljenja o tome što je ili nije smiješno. Možda je najilustrativnije objašnjenje stand-up nastupa usporedba s običnim razgovorom i stvaranjem intimne atmosfere. Ako zamislimo da stand-up komičar pozdravlja publiku nizom skečeva, onda možemo reći da publika odzdravlja smijehom i pljeskom. Publika kao ravnopravan sudionik stand-up-nastupa određuje koliko je skeč smiješan, tko je shvatio ili nije shvatio vic. Stand-up komičar onaj je koji je prepričava razne (ne)ugodnosti da bi se publika naposljetku najslađe smijala.Vlatko Štampar u drugoj je epizodi podcasta govorio upravo o tome koliko mu znači komunikacija s publikom i u kojoj mjeri reakcija publike određuje slijed njegova nastupa. Komičar svoj stil opisuje kao kombinaciju anegdotalnih skečeva, izmišljenih likova i dijaloga na koje zna prebaciti težinu „kontroverznih“ tema. Zanimalo nas je u kojoj mjeri komičar može biti iskren u samom nastupu ako znamo da se velika većina skečeva temelji na figurama poput ironije koja u svojoj biti nastoji izraziti suprotno od onoga što se misli. Gdje Vlatko povlači crtu, što je uskličničić i što je Ivana odgovorila na bakino pitanje o tatinom zdravlju saznajte u našoj novoj epizodi.

Igra i kreativnost nalaze se na samim počecima života, a i književnosti. Zato ćemo mi danas otputovati u mlađe dane i u književnost od koje je sve i započelo. Zakoračit ćemo putem od jedne vure i dva pandura do Zločina i kazne, od eci peci pec do ljuvenog plama razotkrivajući nove stilove i suočavajući se s književnim i jezičnim igrarijama. Promatrat ćemo kako tekst raste zajedno s čitateljem, nadograđuje se i produbljuje, a mi s njim postupno uranjamo u razne slojeve književnosti. Uronite s nama u svijet u kojemu poezija uljuljava dijete još od pradavnih vremena.

Sjećate li se kada su se vaši prijatelji (ili vi sami) molili da na maturi za esej ne dođe pjesma ili, još gore, usporedni esej dviju pjesama? Što se to promijenilo da je poezija postala popularna i da se pjesnici žele probiti ponajprije na društvenim mrežama (što mnogima otvori vrata i za objavu prve knjige)? Zašto jedni smatraju da Instagram vraća poeziju u modu, a drugi pak da je instapoezija dvosjekli mač? Saznajte tko su mlade nade instapoezije i pridružite nam se u traženju odgovora na otvorena pitanja!

Ovu epizodu reklamiramo na najbolji način: govoreći – o reklamama! Na različitim ih platformama nastojimo preskočiti, ali hodamo li gradom, teško ih možemo ne primijetiti. Potiču nas na kupnju, promoviraju, uče nas čemu. Kako? Koristeći jezik reklama. Zašto neke reklame uvijek pamtimo, a druge ne postižu takav učinak? Retorika i stilistika dat će svoj zato.

Drugu sezonu otvaramo s polovicom kreativnoga dua odlične mobilne aplikacije book&zvook - Ljubicom Letinić.Prva takva aplikacija u Hrvata znači i poziv za gostovanje u stilističkom podcastu - želimo znati sve o audio knjigama i začiniti razgovorom stilističkom perspektivom. Što stilistika može i treba u susretu s takvim aplikacijama? Neka od pitanja koja si stilističar može postaviti: postoje li žanrovi koji su auditivniji, koje to karakteristike čine neko djelo podatnim za slušanje, koji izvantekstualni činitelji mogu utjecati na odabir slušanja knjige, postoje li knjige koje nastaju isključivo u audio formatu, što je to soundscape i hoće li književnici ubuduće oblikovati djela prema tome kako se konzumiraju? Posebno smo sretni jer ćete tijekom slušanja epizode moći čuti isječke Proljeća Ivana Galeba Vladana Desnice, Zemlje bez sutona Marije Andrijašević i Balkanskih predavanja Katarine Luketić. Izvolite i poslušajte!

U posljednjoj ovosezonskoj epizodi i jezik i književnost spajaju se odražavajući nešto nespojivo. Concetto, kao postupak kojim se očuđuje, u baroknim je tekstovima omiljen. Iako se može prožimati cijelim tekstom, postupak je koji se javlja pri njegovu kraju dajući mu poantu. Pa tako i mi, baš kao i barokni pjesnici, završavamo naše djelo concettom.

Ivanu Bodrožić, nagrađivanu pjesnikinju i prozaisticu, na početku 19. epizode vratili smo u studentske dane polaganja kolegija Stilistike i diplomiranja na temu adaptacije romana na filmsko platno upravo na Katedri za stilistiku. Početak je otvorio pitanja dramatizacije i adaptacije, konkretno adaptacije "Hotela Zagorje" na kazališnu scenu i izražavanja u različitim književnim žanrovima, ali i umjetnosti.U kontekstu njezina posljednjeg romana "Sinovi, kćeri" razgovarale smo o angažiranoj književnosti općenito, potrebi da književno djelo tematizira aktualne, društvene probleme i njezinom pristupu u (pre)ispisivanju traume - može li takav roman potaknuti pojedinca ili društvo na promjene ili barem na razumijevanje Drugoga, što to znači djelovati angažirano kao književnica, možemo li čitanju takvoga djela pripisati čitateljsko katarzično iskustvo?Prvi dio razgovora završile smo s očekivanjima stranih izdavačkih kuća od tzv. EEW ili istočnoeuropskih pisaca i mogućnostima koji joj pružaju proza i poezija.Nije nas iznenadilo da je Bodrožić kao najdražu stilsku figuru odabrala metaforu jer je upravo ta stilska figura ključ u kojem treba čitati njezin posljednji roman - zarobljenost u vlastitom tijelu metaforički je prikaz zarobljenosti misli u današnjem društvu.

Prva je Eurovizija održana 1956. godine, a danas je to, kako kažu, natjecanje koje Europljani vole mrziti. Euroviziju je ove godine gledalo 189 milijuna ljudi, a u novoj epizodi Euroviziju će gledati stilistika. Stilske značajke ovogodišnjih nastupa povezat ćemo s gradnjom identiteta i reprezentacijama zemalja, a potom ćemo se osvrnuti na hrvatsku eurovizijsku priču. O jeziku, ispreplitanju tradicionalnog i modernog i pitanju prevodivosti knjižice slušajte u novoj epizodi.

S Davorom Stankovićem, govornim trenerom i komunikacijskim stručnjakom te vrsnim retoričarom, razgovarali smo o komunikaciji u kriznim situacijama, retorici i njezinoj važnosti u svakodnevnom životu te zastupljenosti govorništva u obrazovnom sustavu. Dotaknuli smo se komuniciranja na društvenim mrežama i nezaobilazne teme - memova. Ponešto smo rekli i o javnom nastupu, sinkronizaciji na dijalektima i radu na televizijskim emisijama. Davor je ostavio i svoj stilski potpis: poslušajte što označava novi interpunkcijski znak - stanković, izvedbe Krklecove pjesme i monologa iz Shakespeareove drame "Kako vam drago".stilistikaretorikakomunikacijakrizna situacijasinkronizacija crtićastilski potpis

U drugoj ćemo epizodi naše slušatelje provesti kroz izložbu “Predmet: Hrvatski” autorica Ane Ćavar i Lahorke Plejić Poje, a koju možete posjetiti u Galeriji “Klovićevi dvori” sve do 16. siječnja 2022. godine. Potaknuti izložbom komentirali smo naš odnos prema predmetu Hrvatski jezik, a u to smo uključili iskustva drugih studenata i učenika.Razgovarali smo, komentirali i dijelili dojmove o pisanim zadaćama, prijateljima iz školske klupe, svjedodžbama, podjeli jezik/književnost i važnosti nastavnika našim životima.

U trećoj epizodi razgovaramo s Kristianom Novakom o procesu pisanja romana, prikupljanju građe prije samoga pisanja, životu koji priča živi nakon objave. Pažnju smo posvetili i prevođenju, filmskoj ekranizaciji i adaptaciji romana "Črna mati zemla" i "Ciganin, ali najljepši" na kazališnu scenu. Dotaknuli smo se nekih od glavnih likova i tematike romana.Novak je u svojemu stilu predložio i novu hrvatsku riječ, ali i onu koja bi bila neprevodiva.

U novoj epizodi Slobodnim stilom od A do Ž kucamo na vrata WC-a Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Zanimalo nas je što je toliko posebno u njima da generacije studenata taj prostor doživljavaju prostorom slobode i kreativnosti. Navratile smo u analizu natpisa, stilskih figura i grafostilističkih obilježja. Zanimalo nas je pozivanje na interaktivnost i potreba ljudi da dijele svoje iskustva. Nismo poljubile vrata!

Budući da se stilistika može pohvaliti tek rijetkim publikacijama čija je tema analiza drame, htjeli smo se s gošćom dotaknuti relevantnih jezičnostilskih postupaka i u dramskom tekstu i u predstavi.Dina Vukelić diplomirana je dramaturginja, lingvistica i komparatistica književnosti, a u petoj smo epizodi s njom razgovarali o statusu dramskoga teksta danas, odnosu glavnoga i pomoćnoga teksta te upisivanju autorstva, utjecaju drame na zajednicu. Pričali smo i o konkretnim projektima poput drame Dnevna doza mazohizma, monodrami Muke svete Sanje u sklopu Monovida-19, radijske drame Moderni oblici patnje i Empiria Teatru, čiji je jedan od ciljeva približavanje lektirnih djela mladima.Vukelić je ostavila i svoj stilski potpis - otkrijte što je to iznenadnik!

U šestoj epizodi naše smo stilističke razgovore začinile cimetom i klinčićem. Božićne pjesme u prosincu odzvanjaju posvuda, a ovoga smo ih puta slušale pozornije te istaknule pokoju zanimljivost o njima.Recept za medenjake znamo, ali koji je recept za dobru božićnu pjesmu, poslušajte u prigodnom izdanju Slobodnim stilom od A do Ž.

U pozdravljanju stare i iščekivanju nove 2022. godine uspjeli smo povezati Marulića, Hektorovića, Držića, Gundulića, Ujevića, Krležu, Arsena Dedića na gozbi. Navedeni, a i druge koje ću spomenuti tijekom epizode, tematizirali su kako se pilo i jelo u stoljećima hrvatske književnosti. Nema zgodnijeg trenutka nego o vinu i hrani na najveću godišnju proslavu. Ako slušate podcast dok pripremate gozbu, nadamo se da će primjeri iz književnih klasika poslužiti i kao inspiracija.

Slobodnim stilom od A do Ž ovoga puta analiziramo zanimljivu objavu koja se pojavila na hrvatskom Redditu (ili Hredditu), a čiji se naslov referira na roman 'Vodič kroz galaksiju za autostopere'. Riječ je dakle o ‘Vodiču kroz Reddit i Hreddit za autostopere’ u kojemu autor objave, uz dozu ironije i sarkazma, iznosi temeljne probleme hrvatskog Reddita.

S našom prvom (n)ovogodišnjom gošćom, Sarom Renar, razgovaramo o njezinom posljednjem albumu "Šuti i pjevaj", glazbenim i literarnim utjecajima koje smo uočili na njemu.Budući da je Renar glazbena pratnja nekolicini pjesnika, dotaknuli smo se koncepta autorstva, ko-autorstva, interpretacije i reinterpretacije. O tome razmišlja li o glazbi, vizualnome i tekstualnom kao jednakovrijednim modusima, bi li se mogla umjetnički izraziti samo glazbom ili samo tekstom te njezin stilski potpis poslušajte u novoj epizodi.

Ime umjesto imena? Pseudonim! U ovoj vam epizodi donosimo presjek pseudonima autora hrvatske i svjetske književnosti. Neki su se od njih doista potrudili i pred čitatelje stavili kreativnu zagonetku, a neki kao da nisu imali ideja u njihovu stvaranju i domišljanju. Tko se sve skriva iza pseudonima? Zašto bi veza između autora i njegova teksta bila tajna? Tko je Sven Adam Ewin? Doznajte u nastavku. Za potonje se pitanje ipak šalimo, ali svejedno poslušajte epizodu. :)

S odnedavno umirovljenim profesorom Ivom Žanićem, sociolingvistom koji je predavao na Fakultetu političkih znanosti, razgovarali smo o začecima sociolingvistike, kako idiom ili dijalekt dobiva prestižan status, ima li hrvatski standard prestiž među govornicima, zašto se prilikom sinkronizacije animiranih filmova koriste različitim dijalektima ili govorima. Profesor je podijelio s nama i razmišljanja o titlovanju srpskih filmova, što misli o nedavnoj reakciji na pojavu dubrovačkog štokavskog u jutarnjim televizijskim emisijama i naposljetku ostavio je svoj stilski potpis. Uživajte!