Diskretni Hommage Lady M (XV/XXII)

tekst: Predrag Bubanja interpretacija: Anel Herzog Sivrija Diskretni Hommage Lady M (XV/XXII) Pokrivam Te plaštom od mjesečine. Možda će moći da priguši svjetlost Tvoju, da ne oslijepim. Ali i mrak progleda kad se svlačiš. Haljina drhti i uzdiše oko savršenih dojki, vitkog Ti struka, čvrsto svedenih bokova i vilinskih nogu, Draga... Srpoliki mjesec gleda, ljubomoran, kako hodaš kroz šumske požare žudnje u očima mi... Koraci Ti bude stogode hrastove u parketu i zašume oni, opet, lišćem što ga ljupko pomjera lahor Tvog glasa. Kćeri vilinog konjica, uplovljavaš graciozno u krevet kao lađa u luku tjerana mistralom. Lan u čaršavu prestaje da sanja plavu boju svojih cvjetova. Blještavobijel ozaruje se bojom zrelih bresaka. Jesi li ga to obasjala svojom svjetlošću ili želi da se toliko ne ističeš mojim pogledima? Izvijaš se u opscesni luk I zoveš me, ne toliko rukama halapljivim kao pipci meduze, koliko hipnotičkim sjajem crnih zvijezda, što kapa iz očiju Ti. Pred Tvojim vratom, labude, bi ustuknulo i sječivo giljotine! Grudi su Tvoje zvona sudbine, sladostrasne su kupine na njima i uz rascvali roj crnih indika pčela u središtu kukova kontrast su slonovači Tvog torza... Tvoje su ruke vojske u jurišu. Opržila si me dodirom, Merkator se probudio u meni. Dlanovima siječem koordinate tijela Ti otkanog zlatnim peludom mjeseca i zvijezda... I rješavam nepoznate u jednačinama oblina i ulegnuća poput mustanga sa Redonova “Faeton”-a propela si se Izvila stražnjicu - Dvije savršene polulopte sa pozadine nimfe iz “Sandrapalove smrti” Ežena Delakroa i uz strastveni vrisak usisala jarbol mi čunastim spolom. Samo tren kasnije talasajući tijelom žrvnjem butina mljela si klip zarobljen u kosmatoj tamnici bedara i uz tankoćutni zuj karličnog razboja ispredala si, Svilopreljo, tanano povjesmo sladostrašća nam ... .................................................................................... .................................................................................... ..................................................................................... Svake noći navlaš isto snoviđenje. Ponovo Ti u njemu, svećenice Erosa. Znojno razočarenje buđenja u zoru i uzaludno tkanje novog, od restlova potrošenog sna.