Izgubljene generacije ili nesvjesni roditelji? - Oslobođena by Bosnalijek - Prvo zdravlje!

Send us Fan MailAdolescencija je izazovan period, kako za djecu, tako i za roditelje. A kako prepoznati da vaš adolescent nije dobro? U periodu odrastanja, tinejdžeri prolaze kroz brojne promjene, ali gdje je granica između "normalnog" ponašanja i potencijalnog znaka za uzbunu? Prof. dr. Senija Tahirović, će nam u novoj epizodi Oslobođene dati korisne savjete kako da razvijete bolji osjećaj za emocionalno stanje svog djeteta, kako da prepoznate rane znakove problema i kada je vrijeme za razgovor i podršku.- Važno je da roditelji pažljivo prate svoje dijete, posebno tokom adolescencije, kada je sasvim normalno da tinejdžeri žele provoditi vrijeme sami. Promjene u spavanju, ishrani i raspoloženju su dodatni signali, kaže doktorica Tahirović.Emocionalna pismenost postaje ozbiljan izazov već u predškolskom uzrastu.- Danas sve češće čujem djecu kako kažu: "Boli me briga.", kada nekoga povrijede. Pitam ih, kako se osjećao tvoj drug kad si ga udario? Kažu da ih ne interesuje, htjeli su to da urade. Mi imamo generaciju koja ulazi u školu emocionalno nepismena, koja ne zna da prepozna ni sopstvene emocije, a kamoli tuđe, zaključuje doktorica Tahirović.Vladimir Vasić je sociolog koji radi sa adolescentima kojima život nije bio lagan, pa su otišli nekim drugim putem i završili u odgojno-popravnom domu. - Ljudi očekuju da su svi ti adolescenti iz razorenih porodica. Neki od njih to i jesu, ali bio je jedan slučaj koji me slomio - momak iz funkcionalne porodice, roditelji na pozicijama, novac, ugled... Sve je imao. Samo ne ljubav. Učinilo mi se da je njegovo djelo bilo jedan veliki krik da ga primijete. Ne želim ni za trenutak da umanjim njegovu krivicu. To djelo je razorilo mnoge živote. Ali ako slušate te mlade ljude, shvatite da su mnogi od njih i ubice, i žrtve. Emotivno oštećena djeca, kaže Vasić. Bilo je teških trenutaka, teških priča i teških emocija.- Mladić osuđen za silovanje me pitao: "Kako možete da pričate sa mnom? Zar vam se ne gadim?". Rekao sam mu: "Gadim se onoga što si uradio, ali ne gadim se tebe kao čovjeka.". Ustao sam i zagrlio ga. Ne njegov grijeh - njega. I znaš šta? Imao sam osjećaj da ga je tada prvi put neko stvarno zagrlio, zaključuje Vasić. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...