Književnost kao način postojanja text: Marija Filipović govori: A.H.Sivrija @AudioTeatar

text: Marija Filipović https://www.instagram.com/marija.filipovic.autor/ music: Feeling Good by Diego Nava www.mixkit.co/free-stock-music Voice and Editing: A.H.Sivrija @AudioTeatar KNJIŽEVNOST KAO NAČIN POSTOJANJA Da li su svi ljudi isti? Da li, kada bismo zavirili u nutrinu jednoga, hotimično zbog svojih specifičnih sklonosti izabranoga, da li bismo našli njegov kvalitativni sastav drastično i zastrašujuće drugačiji od onoga prosječno prihvatljivog čovjeka? Da li bismo se zapitali šta takav čovjek misli, kako osjeća i doživljava postojanje i sebe, nismo li mu baš mi gori stranci od duhova velikana sa kojima se druži kroz knjige? Možemo li zamisliti bol koji takva osoba osjeća u svom svakodnevnom životu? Možemo li zamisliti jaz, jaz od kojeg ona, možda, i umire, između nje i svijeta? Odgovori na ova pitanja su mnogo strahotniji, teži i mučniji nego što se usuđujemo da mislimo. Oni pravi, istinski vanzemaljci su upravo takvi ljudi, ili, možda, takav čovjek kojeg vidimo da živi i kreće se pored nas, naizgled kao i svi ostali. Jesmo li se ikada stvarno zapitali kako je njemu, pokušali da osjetimo njegovu unutrašnju stvarnost? Razmišljamo li mi o tome da on od površnosti gine? Razmišljamo li o tome da je on bolno nezadovoljan svijetom, i njegovu veliku patnju koju mora da osjeća jer zna, više ne sumnja, nego zna, da za njega ovdje nema sreće? Da uobičajeni savjeti nisu, niti mogu biti zaista djelotvorni? Možemo li zamisliti tako strahovitu usamljenost kada u sebi plačemo jer prave srodnike duše nađosmo samo među stranicama knjiga? Vi, koji me gledate, stranci ste mi, znate li to? Stranci ste, ako i ne pokušate zamisliti borbu unutar mene, dvije različite strane ličnosti koje se bore i koje se ne mogu pomiriti. A strašno je i pomisliti da se ne mogu pomiriti! Dah ludila lebdi oko te činjenice. Jedna, koja zna da ne može biti ni pojmljena ni shvaćena, i druga koja će se uprkos tome boriti da ostvari makar i minimalnu povezanost, nadajući se da će ona ipak biti dovoljna da je sačuva. Možemo li zamisliti bolest od koje takvi strahuju, strepeći svakog časa kako da prevladaju kobni i sudbonosni jaz, a osjećajući p marija.filipovic.autor's profile picture osjećajući pritom da to nije moguće? Sada, možda, pomalo i slutimo kako izgleda književnost kao način postojanja. Ali naša slutnja njima nije dovoljna, i zato opet ostaju sami sa sobom. Stvaralaštvo zahvata cijelog čovjeka, ono je sama njegova srž. Upliće se u svaki molekul bića, gradeći i krojeći piščevu zbilju. Realnost doživljava metamorfozu, preobraća se u materijal i građu za naš naredni roman. Gradimo svijet, i gradimo ga krvlju, gradimo ga moćima našeg kolosalnog duha, tako sposobnog da pojmi i obuhvati cjelinu; gradimo ga moćima našeg kolosalnog uma, tako sposobnog da shvati svrhu, smisao i istinu. Beskonačnost živi u nama, a gledamo u konačnost. Svaka naša misao je Bog, a opet moramo trajati svakog dana. I zato, ako nas primijetite, zapitajte se. Stvaraoci, stvaramo idealan svijet, ali stvoriti ga nećemo; plačemo i grcamo jer ništavnost ovog vidimo. Mučeni mišlju, živote naše živimo.