Ovo pitanje bi svaki roditelj trebao postaviti svom djetetu - Oslobođena by Bosnalijek

Send us Fan MailRoditeljstvo je prostor u kojem se ljubav često sudara sa strahom. U novoj epizodi Oslobođene ne govorimo o savršenim roditeljima, već o onima koji su umorni, zabrinuti i žele istinski čuti svoje dijete i o djeci koja prerano nauče biti tiha i jaka. Bez osude, uz mnogo razumijevanja, dječji psihijatar dr. Roberto Grujičić govori o granicama bez nasilja, strahovima koji se prenose kroz generacije i zašto je pomoć ponekad potrebnija roditelju nego djetetu.Govoreći o trenutku kada dijete zatraži psihološku ili psihijatrijsku pomoć, Roberto kaže da roditelji to često doživljavaju kao lični neuspjeh, objašnjavajući da je to duboko ukorijenjeno u balkanskom modelu odgoja. Prema njegovim riječima, prva roditeljska reakcija često je pitanje: "Gdje sam pogriješio? Šta je pošlo po zlu u našoj komunikaciji?“. Razlog za to vidi u raširenom uvjerenju da je roditelj uvijek odgovoran, ne samo za odgoj, već i za psihičko zdravlje djeteta.- To često jeste tačno, ali nije uvijek samo do roditelja. I to je jako važno naglasiti, upozorava dr. Grujičić.Zbog toga apeluje i na kolege koji javno govore o roditeljstvu i mentalnom zdravlju da ne svaljuju svu krivicu isključivo na roditelje. - Svi članovi porodice međusobno utiču jedni na druge. Ne postoji jedna osoba koja je kriva za cijeli odnos ili za "propast" porodice. To je kao ljuštenje luka, ideš sloj po sloj i što dublje ideš, to više boli, kaže.dr. Grujičić.Suština, dodaje, gotovo uvijek dolazi s jakim emocijama. Komentarišući sve češći trend da se roditelji i djeca predstavljaju kao "najbolji prijatelji", dr. Grujičić upozorava da takav odnos može biti ozbiljan promašaj, roditeljska uloga mora imati jasno mjesto. Pitanje koje djeca najčešće ne smiju izgovoriti roditeljima, ali ga terapeuti jasno vide u njihovom ponašanju, dr. Grujičić kaže da se pred njim stalno pojavljuju dvije tihe dileme.- Kod starije djece, posebno u pubertetu i srednjoj adolescenciji, najčešće pitanje koje mi postavljaju ponašanjem jeste: "Da li je moguće da me ne razumiješ?", kaže on i dodaje da je to vapaj koji se jasno vidi kroz povlačenje, bunt ili promjene u ponašanju.Kod mlađe djece poruka je drugačija, ali jednako teška. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...